Ne znam što dalje...preplavila me tuga.Kad samo pomislim...Isabell Black više nema,ali netko je još uvijek tu...netko tko ne smije živjeti,netko tko mora umrijeti i netko kome treba psiholog!
Sumnjam da i Maggie nešto smjera,pa ipak je ona njegova kći...ali ipak ništa ne govorim.Stojim tu,tužna.Uplakana.Gledam kako dragu Isabell pokapaju.Najradije bih otrčala i sve zaboravila...ali ne mogu.Moram se oprostiti od drage prijateljice.Pogledam Amandu.I ona plače.Harry je na rubu suza,A Hermiona je nadmašila mene i Amandu.Maggie...njoj ne mogu odrediti raspoloženje.Ali nešto znam...ona je duboko zamišljena.Sigurno bi se sad smijala na sav glas,ali onda bi se razotkrila.No možda to nije istina.Možda ona sada želi zaplakati s nama,ali ne može...ipak joj je Voldemort otac.
Stvarno ne bih htjela biti na njezinom mjestu.Tako draga,zabavna i otkačena osoba...da bude kćer tog opasnog gada?!Ne znam...
Tužna Ozzie...
Post je objavljen 25.10.2006. u 11:26 sati.