Marketing
Bilo je lijepo dok je trajalo…
Pa eto, prošla su i ta dva dana slavljenja, smaranja, odmaranja i uživanja. I hedonističkog ponašanja. Hedonizam kulinarskog tipa. Priznajem da su tome uslijedila i dva dana spremanja, pripremanja i drugih vrsta manje dragih i prijatnih smaranja, ali je sve na kraju bilo zaboravljeno kada je osvanuo i prvi dan praznika, prvi dan Bajrama!
I sve je proteklo manje-više kao i obično, rano ustajanje, „fizičko“ i vizualno sređivanje, čestitanje najbližima koji se tu zateknu i uvijek neizbježna tzv. „Bajram-banka“. Sramota me priznati, odavno sam prerastao te godine kada bi kao trebao da dobivam taj za djecu najslađi vid „nagrađivanja“, ali eto, valjda je to tako sve dok su ti roditelji živi, uvijek ostaješ njihovo malo dijete. Nakon toga uslijedilo je sve kao po nekom ustaljenom redu, red koji ti je dobro poznat i koji ti ulijeva sigurnost, toplinu. Dolazak ostatka porodice, zajednički doručak koji svi zajedno, uz više priče nego obično, spremamo. Tu već „padne“ i prva slatka žrtva i počinje prvi šećerni udar na dušu i tijelo. Ove godine sam bio principijelan pa sam ga preskočio, čuvao se za drugi talas nakon ručka.
I tu se dijele stari i mladi, mladi su se pokupili i zahvalni na lijepom i sunčanom danu otišli da obiđu mezare onih koji više nisu među nama. Tu ponovo sretanja sa dragim ljudima i prijateljima koje čovjek tako neprimjetno izgubi iz vida. „Hvala ti“ svakodnevna frko na tome. Ali eto, ipak se vidimo. Slijedi posjeta ostatku porodice i povratak na ručak, drugi talas slatka (nisam ovaj put ni pokušao da se odupirem tom užitku za nepce i stomak).
Na kraju, da ne dužim previše – ova dva dana su bila odlična. Puni i poklona, i onih "klasičnih" ali i onih ... skupljih. I drago mi je zbog njih. Ali zaključak do kojeg sam sinoć došao nakon cijelog dana je da sam najljepši poklon dobio navečer od voljene osobe – napokon smo proveli ponovo duže vrijeme zajedno, ispričali se, nasmijali, počastili nekim našim poklonima (koji slijede uskoro) i… tako sretan priveo svoj dan kraju.
Priznajem, JEDVA čekam taj skori zagrljaj i stisak …
A sutra? Sutra me sustiže svakodnevnica... i ne bojim je se.
Post je objavljen 24.10.2006. u 23:07 sati.