Mislim da je vrijeme da zatvorim ovaj blog...zapravo...neću ga zatvoriti samo ću ga metnuti u zaborav...već dugo nisam pisala....nemam vremena a i sada baš nemam volje za ničime pa tako ni za blogom!!!možda se čak i oprostim s vama prije...nečega...hahha
PJESMICA POSVEĆENA SAMO NJEMU...
Najdraži kad me više ne bude
tebi neka ostanu ove pjesme,
pjesme pune boli i tuge.
Nek ti ostane sve što je meni bilo najdraže,
neka ostane tebi,jer bi jedino tebe mogla voljeti,
jer sam samo tebi ljubav dala.
Ako ih ne želiš,spali ih,
pa češ u pepelu gledati moj lik,
vidjet ćeš oći koje će plakati
i usne koje će govoriti"SAMO TI I NITKO DRUGI"!!!
ČEŽNJA...
Mogla bi izgoriti od želje,
umrijeti od ljubavi
u dugim noćima kada nisi tu.
Tada javi se čežnja i
želim da ne postoji svijet,
da ne postoji život,
ni zvijezde ni nebo
jer tada sve,
baš sve na tebe podsjeća.
I čeznem za tvojim poljupcima, dodirima,
noću, kada minute duge su
kao sati, sati kao dani
i svaki trenutak bez tebe
je vječnost.
Noću, kada želim slušati
otkucaje tvoga srca,
a samo suze još poteku,
kad sati ne žele...
Tada slušam uzdisaje čežnje
u sebi, mjesto tvoga daha
na mom tijelu.
Vrijeme iz očiju suze mami
jer kao da sve
je stalo.
...iako te volim,
iako me voliš,
trenutak je vječnost,
daljina je beskraj i
ništa nema svoj početak
ni svoj kraj.
...noću, kada javi se
čežnja.
AKO ODEŠ
Jos jedan nemir osjecam u sebi
dok me nocas grli ruka tvoja
ako odes prezalila ne bih
duso moja, duso moja
Ne daj tuga da nam srusi srecu
da nas vrijeme zaboravom zbrise
ako odes ja voljeti necu
nikad vise, nikad vise
Ako odes, ljubavi
nemoj nista reci
kada suze krenu
suvisne su rijeci
Ako odes, ljubavi
samo me poljubi
prije sto te srce
zauvijek izgubi
Jos jedan nemir osjecam u sebi
dok me nocas grli ruka tvoja
ako odes prezalila ne bih
duso moja, duso moja
Ne daj tuga da nam srusi srecu
da nas vrijeme zaboravom zbrise
ako odes ja voljeti necu
nikad vise, nikad vise!!
RASTANAK
Njene rijeci, k’o rijeci stranca
kad trazi put u kasni sat
shvatih ‘ko je kad ime je rekla
oprosti, nisam ti prepozn’o glas
Veli mi, davno sam znala
mi smo na staklu tek topli dah
nemam jos puno, al’ i to bih dala
da te bar jednom ugledam
Poznato zvono i stan
vrata otvorih sam
a tamo sjene, tek oci njene
i strah na licu umorne zene
Rekla je odlazim, ovo je rastanak
moram te i ovaj put’ ostavit’
al’ mojom voljom to nece bit’
Tisina moj je prijatelj stari
a rijec drag i rijedak gost
redam slike k’o cvijet u herbarij
mislim na nju i prolaznost
Ne gledam nikad’ u dlan
ponekad pobjeci znam
od sitnih stvari i od zamora
do ploce hladnog mramora.
Laz je da nikad ne prebolis
Nekoga tko te ostavi
Jer kada prestanes da volis
Sve se to brzo zaboravi
Laz je da preduge su noci
Kada si napusten i sam
Evo vec godine su prosle
A ja o tebi ne razmisljam
Samo ponekad
Na tvoj rodendan
Osjetim bol u grudima
Samo ponekad
Na tvoj rodendan
Osjetim da nemam nikoga
Laz je da zivjet neces moci
Sve su to smijesne zablude
Uvijek ce druga ljubav doci
Vrijeme je stari prijatelj
Kada me pitaju za tebe
Vise mi glas ne zadrhti
Jer jednom ugasena vatra
Vise se nikad ne zapali
Post je objavljen 24.10.2006. u 17:09 sati.