Polako sam počeo shvaćati, u zivotu je sve prolazno, cak i ljubav a mozda i prijateljstvo...Tesko je preboljeti a jos je teze kada se pocnete vracati na stare staze kada su o vam govorili da mozete braniti za najveca klubove u Hrvatskoj...
Polako mi se sve pocelo vracati, znate i obrane su bile onako nevjarijetna kao i prije, ali ipak meni politika ovog kluba nejde u glavu..
Po kojoj to logici sam ja izosto iz sve 4 utakmice koje su odigravane ovog tjedna?Po kojoj to logici?
Uzmem li u obzir da sam na zadnja tri treninga prije te 4 utakmice branio ko manijak i po TRENINGU primo samo 10 golova, po kojoj ja onda logici ne mogu braniti na bar jednoj utakmici taj tjedan?
Zar se oni stvarno tako boje da će se ponoviti Garešnica, pa ljudi moji bio sam u transu jer me ona kurva 3 mjeseca navlačla za nos... I da bude bolje, cak ni kada me Marija tjerala da branim kao manijak i kada sam ja branio kao životinja, čak sam i onda dobivao mizernu minutažu... Ali da bude zanimljivije, onda sam je bar dobivo a sada ni ne dobivam niku minutažu...
Stvarno je postalo teško bez nje ali ipak trudim se i koliko toliko mi uspijeva da mi moja tuga i bol postanu motivacija...
S vremeno će ta bol sigurno nestati ali je mene onda strah da ću je zaboraviti...
Smijem li ja preći preko tog? Smijem li ju zaboravit?
Taka je bol teška, i sve me više strah da ću i dalje biti sam,da se neću usudit i dalje se boriti i da ću jednostavno postati samo čovijek bez osjećaja, sam bez ikoga...
A što onda?
Mojoj maloj...
Zauvijek tvoj...
Zima je...decembar
mokri snjegovi...
svuda su tragovi
tvoji ostali...
Na tren pomislim
nisam ni za šta
Ipak gore godine
dušo vjeruj mi...
Sjećanja me bole sva
moja ljubavi
šibaju me vjetrovi
modri vjetrovi...
Zauvijek tvoj
Sjećam se ti i ja
moja jedina
pamtim sve ti i ja
plave ulice...
Mjesec svud oko nas
a ti ljubiš me
topla si, drhtiš sva
da li sjećaš se...
Stajala si tu kraj mene
sva u suzama
kao srna uplašena
zbunjena...
Zauvijek tvoj...
Zauvijek tvoj...
Post je objavljen 24.10.2006. u 14:22 sati.