
„Mi smo Hrvati genijalni, odnosno geni-jalni, što bi značilo da nam je jal u genima.“-jedna je od prvih rečenica koja je „dala svima misliti“. Sve se događalo danas dopodne u novogradiškom Industrijskom parku gdje je označen početak radova na gradnji još jedne tvornice tvrtke „Potomac“ kojoj je jedan od glavnih vlasnika gospodin Marijan Bušić kojeg vidite na fotografiji i koji je to rekao. Gospodin Bušić vam je vjerojatno poznatiji ako kažem za njegov projekt „Croata-kravata“, „Kravata oko Hrvatske“ i slično vezano uz promociju njegovog glavnog proizvoda-kravate. Od dudovog svilca (prema kineskoj tradiciji) prave si i u Slavoniji ( Davoru) kravate koje obilaze cijeli svijet, a u Zagrebu u prolazu Oktogon možete vidjeti one najekskluzivnije primjerke. Dakle temelji su već sazidani i nakon par mjeseci trebala bi niknuti proizvodna hala, a nakon toga pojavit će se i strojevi i radnici, pa će Croata-kravata iz Nove Gradiške biti oko vrata mnogim poslovnim i elegantnim ljudima diljem svijeta. Gospodin Bušić je naš čovjek koji je u Novoj Gradiški završio Gimnaziju, a kasnije eto postao sposoban poslovan čovjek. Pogledajte kakvu kravatu on ima,( vjerojatno je to sada u trendu). Razgovarali smo prije u nekoliko navrata, a danas nismo stigli, uostalom bio je okružen važnim gradskim facama pa ga nisam htio maltretirati. Pozvao me je da ga posjetim jednom zgodom u Zagrebu nakon jednog razgovora , no nisam sklon nekim „grebanjima“ pa sam mu se samo kurtoazno na tom pozivu zahvalio. Dakle mi geni-jalci iz Nove Gradiške vjerojatno smo se svojski potrudili iskomplicirati čovjeku želju za ulaganjem u njemu dragi rodni kraj, čim je to čovjek spomenuo na otvorenju radova. Kome to ide na dušu možemo samo pretpostavljati. Kako doznajem u Novoj Gradiški će proizvoditi Croata-košulje i Croata-odijela. Gledam sinoć na hrvatskoj dalekovidnici (HRTV) da je naš književnik Miro Gavran toliko cijenjen u Češkoj da se čak ovih dana u jednom gradu održava i „Gavran-fest“. Kad on biva u Novoj Gradiški i u Hrvatskoj, nitko tome ne daje nekakvu veliku pozornost, kao da kažu. „Tko Miro je u gradu? Pa što onda!“ Drugdje bi se pokidali od gostoprimstva i ostalog, no što možemo kad smo mi geni-jalni. Samo neka se otvaraju radna mjesta, neka ljudi rade i prehranjuju svoje obitelji, to je najvažnije. Ovaj tekst sam je mali podsjetnik da iz Nove Gradiške imamo puno viđenijih ljudi i da nismo baš tako nevažni, pa koliko netko htio da budemo.
Post je objavljen 24.10.2006. u 13:13 sati.