Odjeća i obuća
Jedino živo biće na Zemlji koje zaštićuje svoje tijelo od hladnoće, prekomjerne topline, atmosferskih padalina (kiše, snijega, tuče) i od pogleda (!), to je čovjek.
Istraživači postanka ljudske rase tvrde da je čovjek u pradavna vremena pronašao vatru i taj pronalazak bio je prekretnica u ljudskom bitku.
Grijanjem svojega tijela uz vatru čovjek je malo po malo onesposobio prirodnu zaštitu svoga tijela. Izgubio je dlaku.
Tada je u zamjenu morao ubiti neku životinju da bi s nje zgulio njenu kožu s dlakom i njome pokrio svoje tijelo.
Pronalaskom vatre čovjek je učinio tri nepotrebne i štetne stvari. Onesposobio je prirodnu zaštitu vlastitoga tijela, u zamjenu vlastite zaštite počeo je ubijati životinje te se njihovim krznom štitio i, konačno, spaljivao je travu i drveće da bi se uz vatru grijao.
Što se čovjek više civilizirao on je svoju odjeću i obuću i sva druga sredstva za zaštitu svojega tijela sve više «usavršavao». Za to su mu bile potrebne biljke i životinje od kojih i s pomoću kojih je izrađivao materijale i tkanine za svoju odjeću i obuću.
Danas je proizvodnja odjeće i obuće tehnički i tehnološki vrlo razvijena i usavršena. Tu su automatizirani strojevi i uređaji koji proizvode ogromne količine raznih odjevnih predmeta visoke mode i najkvalitetnijih materijala.
Čovjek danas proizvodi materijale za svoju odjeću i obuću od sintetike i drugih umjetnih tvari. Za takvu proizvodnju koristi sirovine koje crpi iz Zemlje. Bilo da za potrebe svojega odijevanja ubija životinje ili upotrebljava biljke ili uzima sirovinu iz Zemljine kore, čovjek čini štetu svojoj planeti Zemlji odnosno svome staništu.
Odijevanje nije jedini oblik zaštite koju čovjek primjenjuje za zaštitu svoga tijela. Čovjek gradi tople, svijetle i prozračne kuće i stanove, ugrađuje u njih uređaje za zagrijavanje i klima uređaje.
Razumljivo je da čovjek danas mora štititi svoje tijelo od vanjskih utjecaja nakon što ga je kroz dugi niz godina veoma oslabio.
Ali pored toga čovjek čini apsurd i zaštićuje svoje tijelo od pogleda drugih ljudi. Čovjeku, dok se odmara na plaži ili kupa u moru, nije niti hladno niti vruće a on ipak na sebi nosi kupaći kostim koji ga ionako ne štititi niti od hladnoće niti od vrućine nego samo zaklanja neke svoje dijelove tijela od tuđih pogleda. Zašto?
Nerijetko se čovjek znoji obučen u svojoj odjeći ali ju on ipak nosi na sebi i ne pomišlja se razodjenuti jer ga je stid biti gol ili ga određeni protokol na to prisiljava.
Čak je i kršćanska religija stavila Adamu i Evi, prvim ljudima na Zemlji list na njihove spolne organe kako se ne bi mogli vidjeti. Zanima me samo tko ih je tada mogao vidjeti kada nije bilo drugih ljudi osim njih. Zar su se stidjeli svojega stvoritelja? Zar su svoje genitalije skrivali od njegovoga pogleda? Srami li se dijete svoje golotinje i skriva je od svojih roditelja?
Ako pogledamo današnje modne trendove primijetit ćemo kako «najmodernija modna odjeća» pokriva vrlo malo tijela osobito ženskog tijela. Više otkriva nego pokriva.
Estradne umjetnice pokazuju se svojoj publici više otkrivene nego pokrivene.
Možda čovječanstvo počinje uviđati da tijelo ne treba nepotrebno pokrivati a osobito ne od pogleda. Čovjeku bi čovjekovo tijelo trebalo biti lijepo i ne bi ga se smio stidjeti. Taj nepotrebni sram spram vlastitog tijela djelo je nerazumne religijske ideologije.
Posebno je smiješno i nerazumno pokrivati genitalije i ženske grudi jer se tako u čovjeka gubi i slabi najvažniji prirodni instinkt, a to je seksualni instinkt, instinkt koji je odgovoran za reprodukciju i opstanak vrste.
Post je objavljen 24.10.2006. u 10:31 sati.