Marketing
pedagoška poema
Ipak, škola je izuzetno značajna i korisna i u njoj djeca zaista nauče bitne stvari koje će im kasnije u životu koristiti.
Recimo, vide da su učiteljice i učitelji stalno na rubu štrajka zbog malih plaća, odjeveni skromnije nego kumice i prekupci na placu, čuju da sveučilišni profesori imaju penzije od kojih ne mogu ni preživjeti, vide što svakodnevno moraju trpjeti od malih vragova kojima ne mogu stati na kraj i pitaju se kakvoga je dobra školovanje donijelo tim ljudima koji nisu uspjeli ništa bolje u životu nego da ostanu i raditi na školama.
Recimo, vide da je školski namještaj pohaban, ploča se raspada, u toaletnim prostorijama nema toaletpapira, a u susjedstvu se podižu nove crkve, stadioni, banke, renoviraju sjedišta stranaka i niču raskošne kuće primitivaca koji se nikakvim obrazovanjem ne mogu podičiti, pa čak ni kućnim odgojem.
Recimo, svakodnevno svjedoče da je najvažnije doći na vrijeme i ne stvarati nikakvih problema onima koji te ocjenjuju, da se za bolji odgovor dobiva lošija ocjena ako nisi simpatičan, da je važnije imati sreće kod izvlačenja pitanja nego sve naučiti, da ravnateljev nećak može raditi što god hoće, da je bolje dati odgovor koji se traži nego onaj za koji se zna da je ispravan, mnogo toga…
Gledaju mali ljudi, gledaju, slušaju i zaključuju. Nisu ni gluhi, ni slijepi, ni blentavi. Vide da ih se jedno uči, a stvarnost je sasvim nešto drugo i, ako su imalo pametni, pripremaju se kroz školu za tu stvarnost, kaotičnu, neracionalnu, nepravednu i mrsku, uče kako ostvariti što više svojih želja u neželjenom svijetu među jednako nezadovoljnim ljudima kao što su i oni.
Post je objavljen 24.10.2006. u 12:00 sati.