Tema jučerašnje Latinice bila je doživotna kazna. Latinica kao Latinica bila je više manje ok, sa zanimljivim prilozima i malo manje zanimljivim gostima. No povuklo se pitanje uvođenja doživotne kazne i samo po sebi je dosta interesantno. Smatram da je bitno ostati u hrvatskim okvirima a ne se pozivati na američku praksu ili neke druge "egzemplarne" zemlje i ponuditi rješenje u našim uvjetima.
Osobno, uvođenje doživotne kazne smatram više psihološkom pomoći obiteljima žrtava. Iako nijedna kazna nikad neće biti dovoljna najbližima ubijenog ili zlostavljanog. Što se počinitelja tiče, mislim da je isti vrag ako mu se dodijeli 60 godina zatvora. Uđeš sa 18 i izađeš tek toliko da umreš na slobodi. No jedino je bitno da se sudstvo dovede na tu razinu da se malo ozbiljnije razmatraju prijevremena puštanja i pomilovanja. Evo, gospodin Mlađan Srđan izlazi za 10ak godina. Ubio je više puta, dijagnoza shizofrenija, bla bla bla, pa pomozi nam bože.
U biti sve u svemu, više se zalažem za dugotrajne zatvorske kazne nego za doživotnu. Mislim da se na kraju svodi na isto. Jedino što uvođenje doživotne kazne, u budućnosti vodi ka razmatranju i donošenju smrtne kazne, čiji sam protivnik. Uzimanje života zbog uzimanja života itd...zatvoreni krug koji nas više približava "mračnoj strani" nego pravdi. Također, kad tad će biti osuđen netko nevin. Možda jednom u tisuću slučajeva, možda jednom u tisuću godina. Ali meni je taj jedan nevini uzeti život prevažan i nikad neće opravdati 999 ubijenih zločinaca.
Na kraju, da ponovim. Kad nam ubiju najbliže nijedna kazna nije dovoljna. Želim sudstvo koje će osuđenika osuđenog na 50 godina i držati toliko u zatvoru. Uzeti život zbog uzetog života vodi u kaos, mržnju i upropaštavanje ljudi. Zato. dugotrajne zatvorske kazne DA, doživotni zatvor i smrtna kazna, NE.
CUCB
Post je objavljen 24.10.2006. u 07:27 sati.