Marketing
kasnonoćne misli...
I tako nađem inspiraciju izgubljena među naslovima vlastite budućnosti, poražena jer opet nisam uspjela biti brža od vremena.
Skupljam lijepe riječi i poglede i nižem ih kao šarene perlice na ogrlicu, sada se osjećam snažna ali tko zna što će biti prekosutra...ili već sutra (kad i ostali shvate bit prve rečenice i kažu "kolegice, a zašto niste...?")
Ma ne zanima me...možda jesam zbroj bezbroj krajnosti, ali to sam uvijek ja...pa ili ću nešto biti kako treba ili neću biti...
Ne stignem razmišljati, jedva stignem jesti i disati...spavati stignem samo kad se družim s Gričkim Vješticama i Kraljem Tomislavom, pa mi ukradu i dan koji bi trebao pripadati Marljivosti, a ne njima...
Soba odjekuje prazninom, jer Ratnica je negdje drugdje, a ja zbog večeri i jutara noćas nisam sa svojim Princem.
A to mi je najljepše.
Usnuti i probuditi se i ispružiti ruku i shvatiti da je on još tu.
Uz mene.
I mnogima sam postala trenutačnonevidljiva jer pokušavam zadržati vrijeme i crnog konja na kojem On jaše, ali oni znaju da ih volim, pa se ne ljute.
I znaju da sam ona stara i nova.
Post je objavljen 24.10.2006. u 00:33 sati.