POST POSVECEN JEDNOM DECKU, BAS ME BRIGA DAL TO CITA...
Da se odmah na početku ispričam, pretrpane obaveze spriječile su me paljenja računala i češćeg pisanja postova. No sada sam tu…
Puno se stvari dogodilo, puno promijenilo, no život je takav, idemo dalje. Od mene se očekuju neke stvari koje ne znam želim li napraviti. Ne, ne predajem se već na početku, nego nisam sigurna želim li preuzeti tu odgovornost, imam li dovoljno vremena za to.
Pretrpana sam obavezama i nisam sigurna mogu li to ugurati u raspored. Mislim da ću ovaj put poslušati svoje srce, a ne raditi ono što drugi od mene očekuju. Nisam spremna za to, nemam vremena, a ni volje. Nisam sigurna da u to mogu uložiti svu svoju snagu, energiju i trud, cijelu sebe.
Odustajem. Nekada se i to mora, odustati od nečega da bih radila stvari koje volim. Oduzelo bi mi previše napora kojeg ne želim dati. Nekada treba misliti na sebe, ne samo na druge. Nitko nije nezamjenjiv.(iako se to bas I ne poklapa s mojim misljenjem, no sve se mjenja, pa tako I ja… )
Idem sada, obaveze zovu… Ne znam kada ću se vratiti, ali pokušati ću naći vremena da vam ostavim koji komentar. Držite se, čuvajte i nabacite osmijeh, uz njega je sve lakše. =)
"Zanimljivo je kako netko može ući u tvoj život i izaći iz njega tako brzo, a ipak ostaviti sjećanja i otiske u tvom srcu zauvijek..."
KAJ SE OVOG POSTA TICE:
Sretan rodjendan MARKU … *sve najbolje *….
Post je objavljen 23.10.2006. u 20:35 sati.