Marketing
Prividna sreca
Svi znamo sto je sreca i kako je dozivljavamo, a sto je sa prividnom srecom? Pod tim pojmom ja smatram situaciju kad si samo prividno (iz vana) sretan, a samo ti znas sta se ubiti dogadja stvarno izunutra i da li si stvarno sretan. Ja sam recimo izasla iz onog svog konfiznog, deprimirajuceg razdoblja, al po svemu sudeci vrlo skoro cu se vratiti u staru fazu koja me do prije dan-dva prala. I sad sam prividno sretna. Zasto prividno ako sam vec izasla iz depre? To je poprilicno slozeno pitanje. Sretna sam zbog nekih stvari koje mi se dogadjaju, al sam istovremeno potistena zbog nekih drugih stvari. To me smeta jer sam svjesna da sam zbog svojih ocekivanja (od kojih naravno necu odustati – bik,sta drugo reci…moram ja glavom kroz zid 
) za koja znam da nisu velika, a opet vidim da ne mogu dobiti ni minimum. Smeta me sto ono sto ocekujem od nekog taj netko ne moze ili ne zeli napraviti, sto se ne zeli ni potruditi da popravi nesto kad vec vidi da ne valja. Stvarno nisam zahtjevna osoba pogotova zato sto sam u zivotu dozivjela toliko razocaranja da vise nista ni ne ocekujem od drugih jer sam totalno izgubila vjeru u ljude.
Da li je normalna komunikacija i postivanje dogovora toliko zahtjevno da ja to ne mogu dobiti za uzvrat? Bez obzira na to koliko sebe, svojeg truda, energije, dobre volje ja dajem za nekoga nikad mi nije zao zbog toga i nikad ne bi mogla ocekivati da mi netko vrati istom mjerom. Meni to nije potrebno, ja to radim iskljucivo zbog toga sto to zelim napraviti i sto sam i sama ispunjena zbog toga sto mogu napraviti nesto lijepo za nekoga, ali ipak bar onaj minimum bi htjela da mi se uzvrati. Predobra sam i tu svoju osobinu mrzim (ne mislim izgledno! Nego u dusi) Trudim se za druge da budu sretni i svoju srecu stavljam u sjenu zbog nekog i onda kad mi taj netko pored toliko mog ulozenog truda vraca na ovakav nacim ja to jednostavno ne mogu prihvatiti. I zato i jesam samo prividno sretna…sretna samo izvana i sretna samo u nekim trenucima, a u dusi mi jos uvijek vlada razocaranje. Razocarana sam, duboko od svih. Ne zelim vise opterecivati ljude sa svojim ‘zalivenim’ raspolozenjem, a ni sebe sa objasnjavanjem svojih reakcija i raspolozenja. Ja samo zelim biti sretna. Sta je to tako tesko? Ne znam zasto si to pitanje uopce postavljam kada znam da je tesko. Jako tesko.
Zato cu radje biti prividno sretna iako znam da to nije nikakvo rjesenje i da time samo ‘mazem’ oci sebi i drugima. Sta mi preostaje? Da zivim za neka bolja vremena. Za neka vremena kad cu imati prilike biti sretna, kad se necu morati skrivati ispod maske. Za vremena kad ce mi se sreca napokon nasmijati i kad cu napokon moci reci da sam stvarno sretna.. I za kraj, mom dragom Idži….ovaj post sam djelomicno napisala i zbog tebe. Znam da ti je tesko,al bolje biti prividno sretan nego trajno nesretan. Ja se nadam da ste bar vi sretni i da se ne morate skrivati izpod maske. Uzivajte mi u svojoj sreci jer vjerujte mi to je nesto najdragocijenije sto mozete imati uz ljubav.
Post je objavljen 23.10.2006. u 19:29 sati.