Izrastao si iz mjesečine sjajne,
Uvio me u koprenu svojih niti,
Na izvoru strasti zastao si sretan
I požudno stao slatki nektar piti.
Užitak je bio potpun i nezaboravan,
Drhtajima svojim to si mi i rekao.
Znam da si u trenu osjetio ponos,
Jer si taj trenutak tako dugo čekao.
Do zvijezda smo letjeli, i padali natrag,
U mekoću tijela, u klupko uvijeni.
I ponovo žudili za toplim sjedinjenjem,
Sladostrašću svojom oboje sljubljeni.
Mi smo taj vrhunac, dalje više nema,
Nebesa su se pred nama nijemo otvorila.
Uzdasima svojim zarobili smo vrijeme
I pred nama se poljana snova stvorila.
Topli, zaneseni, uzdrhtalih tijela,
Tražili smo da nas ovjenča zvijezda sjaj.
Na poljani mekoj, na valovima strasti,
Mi smo bili ljubav što nema svoj kraj.