Kada smo sebični? U kojem trenutku briga za sebe i „duševna hrana“ za sebe, prelaze u sebičnost? Možda ste već primjetili, vi koji me redovito čitate, da stalno tražim neke granice. Gdje prestaje briga, a počinje sebičnost? Gdje prestaje higijena i razmišljanje o zdravlju, a počinje hipohondrija? Kada humanost prelazi u iskorištavanje? Kada nesebičnost pijeđe granicu pa se ljutimo na sebe jer nismo prepoznali izdaju? Koliko i do kada trebamo davati, prije no što odlučno kažemo NE. Sada je dosta. Koliko puta moramo otplatiti nečiju ratu kredita prije no što prestanemo potpisivati za jamca?
Jednom mi je netko rekao:“Znam da će me od deset ljudi, devet prevariti. Ali ja ću pomagati. Jer se može dogoditi da odbijem onoga koji bi bio zahvalan. A tada bi to bilo loše za mene.“ Ipak, sve što radimo, sebi radimo.
„Tanka je linja što spaja i razdvaja“, rekao je Brega, davno.
Post je objavljen 23.10.2006. u 15:33 sati.