Pregled posta

Preview: Flags of Our Fathers

Flags of Our Fathers



Slike




Tagline: A Single Shot Can End The War

Trailer

Redatelj: Clint Eastwood
Scenarij: Paul Haggis, William Broyles Jr.
Žanr: Povijesna ratna drama
Godina: 2006.
Država: SAD
Glume: Ryan Phillippe, Jesse Bradford, Adam Beach, John Benjamin Hickey, Barry Pepper, John Slattery, Jamie Bell, Paul Walker, Robert Patrick, Neal McDonough, Melanie Lynskey, Chris Bauer, David Patrick Kelly, Ken Watanabe...itd

Radnja: Pa iako se je več 1945. godine rat u Europi, između Saveznika i Nijemaca bližio kraju, rat na Pacifiku, između Amerikanaca i Japanaca je još uvijek bjesnio. 19. veljače 1945. godine, admiral Chester Nimitz naredio je napad na japanski otočić vulkanskog porijekla Iwo Jima, koji je bio udaljen od Tokiya nekih 1000 km. južno. Oko 3000 marinaca se je tog dana iskrcalo na strme i puste obale tog otočića koji nije bio veći od našeg najvećeg otoka Cresa, ali je bio od vitalne strateške važnosti za Amerikance, i trebalo ga je osvojiti pod svaku cijenu. No ispostavilo se je da je to nije nimalo lagan zadatak, jer su naime Japanci, njih oko 22 tisuće bili veoma dobro ukopani, sa 600 topničkih gnijezda i bunkera te sa 16 km. podzemnih tunela, i bili su odvažni u obrani otočića. Jedna od najkrvavijih bitaka WWII na obalama Iwo Jime je trajala punih mjesec dana, a od 22 tisuća Japanaca, preživjelo je njih jedva tisuću, dok je na strani Amerikanaca poginulo oko 7000 ljudi. Tijekom te bitke, točnije petog dana borbe, 23. veljače, šestero marinaca Mike Strank, Harlon Block, Franklin Sousley, Rene Gagnon, John Bradley i Ira Hayes su trijumfalno zabili Američku zastavu na najvišoj točci otoka, planini Suribachi, što je označilo "skori" pad Japanaca. Njih je u tom činu sasvim slučajno uslikao novinar Joe Rosenthal, a ta fotografija je ubrzo postala dijelom Američke povijesti i simbolom hrabrosti i časti Američkog naroda. Kasnije se ispostavilo da je kontrola nad tim otočićem bila od velike važnosti za bombardiranje važnih Japanskih ciljeva, što je na kraju rezultiralo bacanjem nuklearne bombe.

Očekivanja: Drugi Svjetski Rat (WWII) je bio, i još uvijek je česta preokupacija filmaša več godinama, te je do sada često poslužio kao nepresušni izvor velikih herojskih priča, prema kojima je snimljeno mnoštvo fenomenalnih i potresnih ratnih filmova kao npr. "The Longest Day", "Objective, Burma", "The Big Red One", "The Thin Red Line", "Force 10 from Navarone", "The Bridge on the River Kwai", "Sands of Iwo Jima" te naravno "Saving Private Ryan" kao i još mnogi, mnogi drugi. Mnogi od tih filmova su obrađivali i prikazivali sve one poznate i manje poznate bitke iz WWII, a svakako najčešća tema od svih je bila iskrcavanje na Normandiju, ili tkz. Dan D. No rijetki od tih filmova su se bavili samim ljudima, junacima tih herojskih priča, njihovim osjećajima i viđenjima rata. Pa iako je i bitka za Iwo Jimu več nekoliko puta prebačena na film (npr. več spomenuti ratni spektakl "Sands of Iwo Jima" sa John Wayneom u glavnoj ulozi), dobitnik dva Oscara, redatelj i glumac Clint Eastwood se je odlučio još jednom dohvatiti te priče, i ispričati ju na malo drugačiji način u filmu "Flags of Our Fathers".
Film je baziran na popularnoj knjizi "Flags of Our Fathers: Heroes of Iwo Jima" Rona Powersa i Jamesa Bradleya, sina glavnog aktera cijele priče, Johna Bradleya. No "Flags of Our Fathers" ne prati u potpunosti samo bitku za Iwo Jimu, več je to zapravo rekonstrukcija slijeda događaja u životima šestorice ljudi, marinaca koji su kasnije postali dijelom najpoznatije fotografije Drugog Svjetskog rata, podizanja američke zastave na vrhu planine Suribachi na otoku Iwo Jima. Ta fotografija, prema kojoj je kasnije 1954. napravljen i poznati spomenik, je kao što rekoh, automatski postala dijelom i simbolom Američke povijesti, kao i oni sami. Trojca marinaca, Franklin Sousley , Michael Strank, i Harlon Block se na žalost niti nisu vratili živi iz rata, dok ostala trojica, John Bradley, Rene Gagnon i Ira Hayes, jesu, te su ubrzo postali simbol pobjede u očima Američkog naroda, jer ih je vojska "iskoristila" u marketinške svrhe, kako bi podigli moral ljudima. Bila je to prilično neugodna situacija za ljude koji su osjećali da nema potrebe za specijalnim tretmanom koji im je bio pružen. Dvojca od njih, Ira Hayes i Rene Gagnon se zbog toga nisu uspjeli nositi sa tim imidžom junaka i heroja. Hayes se je s vremenom propio i umro zbog alkohola, dok je Gagnon pak pokušao unovčiti svoj status "zvijezde" i heroja te potonuo u zaborav. Jedino je John Bradley, centralni lik knjige i filma uspio voditi normalan život. No on nikada nije sačuvao ili zadržao kopiju te poznate fotografije, te nikada nije nikome od svojih bližnjih i prijatelja pričao o događajima iz rata. Baš kao i knjiga, tako će i film navodno istraživati koje posljedice je ostavio rat na te ljude, fokusirajući se detaljnije na trojku koja se je vratila kući i suočila sa medijskom pompom stvorenom oko njih.
Radnja knjige je ispričana iz Jimovog viđenja tih povijesnih događaja, koje je on rekonstruirao zahvaljujući osobnim fotografijama i pismima svoga oca iz tog razdoblja koje je pronašao. Dijelom povijesni dokument, dijelom osobna sjećanja, roman se trudi odvojiti ratni mit i herojstvo od stvarnih tragičnih događaja i problematične stvarnosti koja je uslijedila nakon rata. Iako će vizualno dosta izgledati poput filma "Saving Private Ryan", za razliku od njega, prema riječima samih autora, "Flags of Our Fathers" će biti više poetičan, zadržavajući impresionističku naraciju. Bavit će se usamljenošću tih mladih vojnika koji su uhvaćeni između dva svijeta, njihovom udaljenošću od vanjskog svijeta, obitelji i prijatelja. Prikazivat će tragične sudbine života ljudi koji su postali heroji samo zbog jedne fotografije koja im je u potpunosti promijenila život.
Eastwood se je za potrebe ekranizacije ovog romana ponovno udružio sa Oscarom nagrađenim scenaristom Paulom Haggisom. Njih dvojica su naime več surađivali zajedno na Oscarom nagrađenom filmu "Million Dollar Baby", za kojeg je Eastwood osvojio Oscare u kategorijama za najboljeg redatelja i najbolji film 2005. godine. Hagins je pak pobrao pažnju kritičara prvenstveno filmom "Crash", za kojeg je osvojio Oscara u kategoriji najboljeg scenarija, ali bio je nominiran i za "Million Dollar Baby". A kad toj dvojici oskarovaca, pridružimo i trećeg, Stevena Spielberga, u funkciji producenta, "Flags of Our Fathers" svakako slovi kao obećavajući i kvalitetan projekt koji bi bez problema mogao briljirati sljedeće godine na dodjeli Oscara, jer se več spominju moguće nominacije. Zanimljivo, do suradnje Eastwooda i Spielberga je došlo sasvim slučajno. Naime Eastwood htio pristupiti realizaciji ovog projekta još 2000 godine, nakon što je snimio film "True Crime" 1999., no Spielberg ga je preduhitrio otkupivši prava na ekranizaciju. Ubrzo nakon toga, 2001 scenarist William Broyles Jr. je započeo raditi na scenariju, no Spielberg nije baš bio zadovoljan rezultatom, te je taj projekt privremeno stavio na led, sve do dodjele Oscara 2004. godine, kada je na tradicionalnom Guvernerovom balu susreo Eastwooda. Nakon par razmijenjenih riječi, dogovor između njih dvojce je pao...Spielberg će producirat, a Eastwood režirati i producirati. On je pak ubrzo pisanje scenarija povjerio Hagginsu i stvari su se pokrenule sa mrtve točke.
Budget ovog filma iznosi 80 mil.$, te je gotovo u cijelosti sniman na lokacijama na Islandu, koji "glumi" obale otočića Iwo Jime zbog jedinstvenog crnog pijeska. Eastwood je naime tražio dozvole za snimanje na stvarnim lokacijama od japanske vlade, ali ih unatoč silnim molbama nije uspio dobiti. No Eastwood im to nije zamjerio, dapače, na njihovu zamolbu da poštuje njihove poginule i njihovu povijest, Eastwoodu je na pamet pala briljantna ideja. Naime odlučio je prikazati tu bitku i iz perspektive Japanaca, te se je brže-bolje bacio u razradu svojevrsnog nastavka "Letters From Iwo Jima" kojeg je snimao usporedno sa "Flags of Our Fathers" na lokacijama u Barstowu. Scenarij za taj film je napisala Iris Yamashita, te će u njemu glumiti uglavnom Japanski glumci predvođeni Kenom Watanabeom u ulozi Generala Tadamichi Kuribayashia. On isti lik glumi i u ovom filmu, samo što se pojavljuje u sporednoj ulozi pošto je radnja ovog filma fokusirana na američke vojnike. Također zanimljivo je to što će taj film u cijelosti biti na japanskom jeziku, kako bi se postigla veća uvjerljivost, a svi ističu kako do sada nitko nije pokušao napraviti takvo nešto. "Letters From Iwo Jima" bi se trebao pojaviti u Američkim kinima krajem prosinca, dakle dva mjeseca nakon premjere ovog naslova.
A što se tiče glumačke ekipe ovog filma, ona je veoma raznolika i mora se priznati snažna, prepuna mladih ali poznatih imena. Tako je gl. uloga, Johna Bradleya pripala Ryanu Phillippeu, dok ostatak čine redom, Joseph Cross kao Franklin Sousley, Barry Pepper kao Michael Strank, Ben Walker kao Harlon Block, Jesse Bradford kao Rene Gagnon te Adam Beach kao Ira Hayes. Uz njih tu su još Jamie Bell, Paul Walker, Robert Patrick, Neal McDonough, David Patrick Kelly i još mnogi. Originalno je Eastwood u glavnoj ulozi htio vidjeti Jareda Leta, ali ovaj ga je odbio kako bi se mogao posvetiti svom bandu "30 Seconds to Mars"...zbilja glup potez. Također valja spomenuti kako je Eastwood osim što je režirao i producirao film, ujedno skladao i muziku.
Film se je prošlog tjedna otvorio u Američkim kinima sa zaradom od 10 mil$, te je popraćen veoma pohvalnim kritikama. A u našim kino dvoranama bi se mogao pojaviti najvjerojatnije tek naredne godine, negdje u siječnju ili veljači...točan datum još nije određen.
Kao što sam več spomenuo, postoji velika mogućnost da ovaj film postane jedan od glavnih konkurenata sljedeće dodjele Oscara, ali također kao jedan od mogućim konkurenata se spominje i Martin Scorsese te njegov "The Departet". A kao što je dobro poznato, ta dva filmska Titana su se več jednom sukobila, 2005. godine kada je trijunfirao Eastwood sa svojom "Djevojkom od milijun dolara", dok je Scorsese gadno popušio sa svojim filmom "The Aviator". Ako do tog međusobnog "dvoboja" dođe i naredne godine, postoji ponovno velika mogućnost da Eastwood "nokautira" Scorsesea, jer po mom mišljenju ratna drama bazirana na stvarnim događajima, prepuna emocija i tragičnih događaja ipak ima malu prednost pred gangsterskim filmom. Ali kako to sve skupa izgledati, i hoće li uopće do toga doći, vidjet ćemo naredne godine, tamo negdje u veljači.

Galerija fotografija:





Post je objavljen 23.10.2006. u 13:48 sati.