Ja – sam žena-dijete. I zato su mi se uvijek sviđali muškarci-očevi. Jaki, sigurni u sebe, brižni. Pametniji od mene. Blagorodniji. Viši.
Ako se u vezi nisam osjećala manjom česticom, onda mi je ta veza postajala dosadnom. 
Ali postoje žene, kod kojih je sve naopako. 
I praveći repiće lakomislenim glumičicama, one s punim entuzijazmom ovijaju i drže u šaci svoje infantilne muškarce.
I svejedno su sretni. 
Hm…
Post je objavljen 23.10.2006. u 14:10 sati.