Marketing
Laskavac
Cijele noći se vrpoljio po krevetu; prevrtao, okretao, namiještao i zabijao glavu u jastuk. Jednostavno nije mogao spavati. Misli na stas i glas njegove nimfe razjedale su mu san i vlažile pidžamu. Osjećao se već potpuno bolestan od svega, i samo je čekao da ga nešto udari.
Pred samo svitanje, konačno je shvatio da uzalud pokušava zaspati, i odlučio ustati iz kreveta. Dok se pridizao, želudac mu je glasno zakruljio. Bio je već gladan. Na stolu je, još od sinoć, bilo ostataka mljevenog mesa, s marinadom od pečenih gljiva: vrganja, šampinjona i lisičica. U kuhinjskom ormaru je pronašao četiri kockice rahatlokuma i zasladio jaki doručak. Prijalo mu je. Da bi utažio žeđ, otvorio je bocu finog pjenušca, natočio u čašu, i iskapio. Peckavi mjehurići su mu nadražili nosnice. Kihnuo je.
Tako puna trbuha i nahranjenih moždanih vijuga, dosjetio se! Odlučio je zaigrati na najjaču kartu, pa iz ladice izvukao svoj stari dobri pisaći stroj, s namjerom da joj napiše jedno lijepo pismo.
Sjeo je za pisaći stol i namjestio papir. Quod rarum, carum – tako je zamislio započeti tekst, i britko udario tipku ‘Q’. No kada je vidio slovo otisnuto u gornjem lijevom kutu arka, učinilo mu se malčice preširoko za njegov istančani ukus. Unutarnji glas mu je govorio: “suzi Q… suzi”. Pokušao ga je suziti, no naravno, nije mu pošlo za rukom. To ga je malo obeshrabrilo i zamalo odvratilo od cijele zamisli. Ustao je.
Nakon dužeg premišljanja, odlučio je uputiti se k njoj. Sad - iz ovih stopa. Hrabro, u ovaj cik zore, banut će joj na vrata, zaskočiti je dok bude još sanjiva i nesvjesna, i podastrjeti joj svoje osjećaje. Ona će mu se potom sigurno, pokolebana njegovom slatkorječivošću, baciti u naručje – maštao je.
Umio se, obrijao brijačim aparatom, i namirisao najfinijim parfemom kojeg je imao. Nakon što se svečano obukao, u ogledalu je ugledao čovjeka koji je više nalikovao kakvom barunu, nego običnom i sramežljivom njemu.
Izišao je kroz prolaz na ulicu, i duboko udahnuo svježi gradski zrak. Stavio je kacigu na glavu, sjeo na svoju bijelu vespu, i udario nogom pedalu. “Bronzika!” – zarežao je motor. Motor je već bio star, ali će sigurno još imati kondicije za prevesti ga do njene kuće.
Putem je zastao u cvjećarni, i kupio prigodni ekstravagantni buket od ruža i tratinčica, ukusno povezanih sa tri lijane. Ha, valjda će joj se svidjeti – nadao se u sebi, a ushićeno srce mu je lupalo sve jače i jače...
Stigao je pred njena vrata, tri puta duboko udahnuo, i utisnuo kažiprst u zvono. Nakon kratke dramatične neizvjesnosti, vrata su se odškrinula, a on ih je, onako nestrpljiv, prepun nabijenih emocija, drsko odgjurnuo…
Post je objavljen 23.10.2006. u 13:51 sati.