Nakon rata iz 1876. i izbjeglištva u Kanadi Bik Koji Sjedi vratio se u Sjedinjene Američke Države 1881., a nakon 1883. stalno je živio u Standing Rock Agency. Poglavicu Ludog Konja na prijevaru je najprije zarobila, a zatim mučki ubila vojska SAD-a. Svi Siouxi su već godinu dana nakon bitke kod Little Big Horna vraćeni u rezervate jer im opustošena zemlja i potamanjeni bizoni nisu omogućavali život na način kako su ga živjeli njihovi preci.
Godine 1889. Vlada SAD-a nametnula je Siouxima novi ugovor kojim je još drastičnije smanjen njihov tradicionalni teritorij. Narod Siouxa se našao pred biološkim izumiranjem, njihova kultura bila je zatirana, a njihov tradicionalni način života nepovratno izgubljen. Vlada SAD-a nije ispoštovala ni jedan od ugovora sklopljenih s Indijancima, bilo pregovorima ili jednostavno nametanjem gotovih rješenja. Ugovor iz 1889. ostao je mrtvo slovo na papiru jer bijelci nisu ispoštovali ni jedan njihov stavak. Indijancima nije isplaćena nadoknada za otetu zemlju, život Indijanca u bjelačkim očima nije ničem vrijedio. Pojavila se glad i bolesti jer korumpirani Vladin kadar nije isporučivao namirnice za zimu, a ljetina je propala. Na kraju je Kongres potpuno prekinuo opskrbu rezervata. Siouxi su bili duboko razočarani i iznevjereni. Ponovno. Raslo je nezadovoljstvo u narodu kojemu je postalo jasno da je pred izumiranjem i potpunim nestankom, kao što se dogodilo nizu indijanskih naroda prije njih. Ljudi su gledali Bika Koji Sjedi kao političkog i duhovnog vođu.
U rujnu 1889. vrač iz plemena Shoshon započeo je propovijedati o skorom dolasku indijanskog Mesije tvrdeći kako se veliki Manitou sažalio nad patnjama svoje indijanske djece. Mesija je trebao prevnuti zemlju koja bi progutala bijelce, a u život vratila Indijance i bizone kako bi se nastavio tradicionalni indijanski život. Ovo je propovijedanje među Siouxima, i ostalim plemenima, probudilo velike nade. Započela je serija «Plesa Duhova» kao anticipacija Mesijinog dolaska. Narod koji se našao pred nestajanjem, vidjevši da ništa politički, vojno i ekonomski ne može učiniti da se spasi, okrenuo se neobičnom potezu; vjeri u spas iz onostranosti.
«Ples Duhova» se nastavljao i širio diljem indijanskih rezervata. Bik Koji Sjedi snažno ga je podupirao. Bio je to potez očajnika. Dio Indijanaca, njih oko 3 000 u toj je situaciji napustio izgladnjele rezervate. Vojska SAD-a munjevito je reagirala i odlučila preventivno uhititi Bika Koji Sjedi. 15. prosinca 1890. probjelačka marionetska Indijanska policija, po zapovijedi generala Milesa, upala je u logor Bika Koji Sjedi sjeverozapadno od Fort Yatesa. Bik Koji Sjedi mučki je ubijen, zajedno sa još šestoricom poglavica. Odmah je bilo jasno da je ovdje riječ o političkom atentatu naručenom od strane vojske SAD-a. Na vijest o smrti velikog poglavice dio Indijanaca se okuplja na «Ples Duhova». Dana 28. prosinca 1890. američka vojska upada na «Plas Duhova» kod Krvavog Koljena (Wounded Knee) i u stravičnom masakru ubija oko 300 nenaoružanih Indijanaca čiji je jedini «grijeh» bio, koje li ironije, to što su plesali «Ples Duhova». Za masakr kod Krvavog Koljena nitko nikada, naravno, nije odgovarao.
Dana 14. siječnja 1891. vlada SAD-a nametnula je Siouxima novi sporazum kojim je ovaj narod konačno pokoren. Njihova borba za opstanak nastavila se na druge nacine; sve do sredine XX. stoljeća bilo im je u školama zabranjeno govoriti svoj jezik, isticati elemente svoje kulture ili učiti o svojoj povijesti. Sve do 1920-ih djeca Siouxa su nasilno otimana roditeljima i zatvarana u školske internate, kako bi ih se «preodgojilo» u «civilizirane» bijelce. Građanska prava priznata su im tek u novije doba (1960-ih). I danas ovaj divan narod živi u rezervatima, na rubu bijede, opterećen socijalnim i ekonomskim pitanjima. Njihova borba se nastavlja.