Pregled posta

JOS MUKA PO JEZIKU

Ima jedna knjizica koja je meni kucanici neobicno olaksala zivot u Japanu.
Zove se ‘Japanese At a Glance’ i puna je korisnih rijeci, fraza i objasnjenja vezanih uz brojne svakodnevne situacije.
S tom knjizicom u cekeru ja sam obisla ducane i robne kuce, restorane i hotele, frizere i zubare. Uglavnom puna samopouzdanja, jer kako kaze:
‘Enjoy your vacation and travel with confidence. You have a friend by your side.’

Prilikom takvih nekih obilazaka ponekad bih se cak potrudila i nauciti kljucne fraze napamet. Kako uvijek iznova uspijem sebe uvjeriti da mi se nista strasno nece dogoditi ako i bubnem neku glupost - najgore sto se moze desiti jest da odem neobavljena posla - ja krenem u grad obavljati stvari i iskusavati sebe. A i Japance.

U kemijskoj cistionici, na primjer, sve je naizgled savrseno lako objasniti. Uvodni pozdrav i kratko objasnjenje problema. Ako je teta iskusna, a najcesce jest, prepoznat ce narav i kemijski sastav mrlje i bez puno diskusije preuzeti odjevni predmet na ciscenje. Ili ce brzo ocijeniti da su ove hlace za glacanje, ukoliko ja vec ne bih posegnula za svojom frazom iz cekera. U cistionicama na zidu obicno visi kalendar, te se i o datumu primitka moguce brzo dogovoriti. Sve lako i jednostavno...ukoliko teta ne pocne postavljati dodatna pitanja, ili nedajboze davati objasnjenja.
U tom grmu lezi zec - znate postaviti pitanje, ali nema garancije da cete razumjeti odgovor. Za takve situacije moja divna knjizica ne nudi instant-rjesenja.

Obican popravak zuba moguce je uspjesno obaviti uz pomoc fraza iz prirucnika. Ako mi bas ne treba novi zlatni zub ili, sta ja znam, most, bolje mi je od zubara zatraziti uobicajeni tretman i biti sretna ako sve zavrsi bezbolno, u doslovnom i prenesenom smislu.

Najlakse je komunicirati u neformalnim situacijama. Recimo, mamice u parku koje po prirodi posla tako cesto srecem. Njihova su pitanja toliko opcenita i predvidljiva da meni nakon nekoliko mjeseci vjezbe ne predstavlja nikakav problem na japanskom objasniti tko sam i sto radim ovdje, kako nam se svidja, sto volim jesti a sto ne, po cemu je poznata moja domovina... Plus varijacije na temu: ima li i Hrvatska cetiri godisnja doba, kakva je hrvatska kuhinja, i je li tocno da Europa nema granica i da se moze putovati bez putovnice ?...
Jest da smo mi zapadnjaci znatizeljni kad se radi o Japancima, ali nisu ni Japanci nista manje. Ili ste stvarno mislili da znaju sve o nama ?



Pisem ti pismo

Prije sest mjeseci nasa je Mala krenula u japanski vrtic.
Pronasli smo vrtic uz zdusnu pomoc i asistenciju jedne prijateljice Japanke koja govori engleski. Sluzila mi je kao tumac prilikom mog prvog posjeta vrticu, gdje su tete uzdisale pod rafalima mojih brojnih neuobicajenih pitanja, i pomogla mi na svaki moguci nacin.
Odahnuli smo kad je Mala polozila prijamni test (jest, dobro ste procitali).
Skolska godina pocela je u travnju, a s njom i moje najvece muke po jeziku.
Muke po pismu !
Iz vrtica, naime, gotovo svakodnevno dobivamo pisma, poruke, note vezane uz tekuce poslove i obveze roditelja i djece. Uprava vrtica obavjestava nas o svim malim i velikim dogadjajima, priredbama i izletima, o tome sto se radi i sto se namjerava raditi, i izvjestava naravno i o tome sto se vec radilo. Ponekad to bude samo jedno kratko pisamce, a nekad i cijeli svezanj. Skupljam ih i slazem u mapu, sad vec poprilicno odebljalu. Jos od fakulteta nisam imala tako obimnih skripti.
Moja je potajna sumnja da u upravi vrtica sjedi neka teta skribomanka s neodoljivom potrebom da dokumentira zivot u vrticu. Uz to, ona dijeli i mnostvo zadataka i uputa roditeljima, citaj: majkama, koje uglavnom i citaju ta pisma i brinu se za izvrsenje zadatka.
A ja sam svaki put na sto muka, jer - dabome - ne znam citati japanski. Svako pismo za mene nosi tajnu poruku koju tek treba desifrirati, bas kao sto je trebalo odgonetnuti i egipatske hijeroglife koji su istrazivacima dugo, dugo bili tu pod nosom, tako blizu a tako daleko. A ja bas i nisam neki Champollion, niti jezicni sampion. Ja trebam pomagace.
I kako ja onda provodim svoje veceri, umjesto da kao dokona kucanica zavaljena u naslonjacu pijuckam gin-tonic i listam Vanity Fair ?