Marketing
Toliko iščekivanja...
Vrijeme je da malo pišem...
Da se malo javim...
Ali kao što sam Vas već naučio, sve Vas koji me čitate, 
, pojavljujem se onda kada ja to hoću i kada osjetim da moram...
Iskreno , previše vremena provodim na kompjuteru...što zbog toga jer moram , a što zbog toga jer volim internet... 
Nalazim se u jednom totalno ludom životnom razdoblju...rekao bih, pozitivnom...uostalom , a koje to razdoblje a nisam smatrao pozitivnim ? I ono najnegativnije na kraju izvučeš kao pozitivno , jer izvučeš pouku... No...stvarno je pozitivno...zašto? Pa možda zato jer sam se nekako smirio , imam neki unutarnji mir kojem sam toliko težio i nekako se osjećam skuliran...možda zato jer radim u životu sve ono što sam htio , jer sam pronašao sebe...ne znam...ali svakako je da uživam u svakom djeliću vremena...bilo to na pozornici, sjedeći na klupici , šećući , trčeći ili čitajući knjigu...
Sjećam se , kada sam težio samo tim jednostavnim stvarima za koje jednostavno nisam imao vremena , kada sam si ponavljao da sam ja tip koji mora imati dovoljno zraka i prostora za sve , da želim ulagati u sebe, puno čitati, i upijati prirodu...uživati u životu...i istinski uživam...u malim stvarima...svima pričam o tome i želim da ljudi oko mene to vide i da počnu uživati u svakome danu...konačno sam postigao ono čemu sam težio- miru...a mislim da je to tek početak...ali je to definitivno najvažnija stvar kojoj čovjek mora težiti...silni ritam obaveza, silna sranja koje nam današnje vrijeme donosi , reklame svih mogućih operatera telefonskih i mobilnih mreža, televizija...sve se čini tako jeftino...tako super...da bi se na sve pretplatio...a što onda shvatiš? Da mora postojati vrijeme koje ćeš imati da koristiš sve te ''blagodati''...a jednostavno ga nema...
Jer predamnom su planine koje još nisam pohodio , a želim, redamnom su izlasci sunca koje ću propustiti ako budem gledao MAxTV, a isto tako , i ljudi u videotekama će izgubiti posao...sve više ljudi će izgubiti posao bilo gdje...jer će sve biti digitalno...po tome, za 10 godina , nećemo morati ustati ako želimo neku klopu, film , bilo što...zar želimo postati Amerikanci sa kojima se svi sprdaju? Nemojmo postati roboti...ako mi ukinu videoteku, neću više maloj koja radi iza pulta moći dobaciti osmijh i neku lijepu riječ , pa dobiti osmijeh , sve će postati prejdnostavno i svi ćemo biti isti...
Na proljeće kupujem novu biciklu i krećem...kupujem i šator...na leđa i ajmo dva dana avanture...jesen me primorala na home atmosferu...i moram priznat da je gušt pogledat dva sata televiziju , ali da, gušt je , jer je ne gledam često...Isto je tako gušt pojest pizzu jednom mjesečno, a ne svaki dan...isto je tako gušt jednom mjesečno napit se ko prasac s ekipom...jer osjetiš sve draži toga...shvatili ste što želim reć...da ne biste pomislili da se morate seksat jednom mjesečno pa da osjetite sve draži toga!! TO NISAM JA REKAO!!!
Dakle, jesen me je zatvorila u stan, malo zaljepila za kompjuter i žao mi je što je previše zima da npr. trčim kao prije, ali već ću ja naći drugu zanimaciju...npr. čitanje koje sam maloprije spominjao...u zadnje vrijeme gutam te knjige ko blesav i sretan sam ko dijete...isto tako , shvatio sam koliko horosokop govori o nekoj osobi , evo , baš sam čitao obilježja strijelca na jednoj stranici , i prokleto su u pravu! 
Iako je, naravno , svatko od nas , individua za sebe...
Sjedim sada i slušam Eaglese...imam sve albume...koji je to dobar osjećaj...evo , to su čari interneta...ali opet...imalo je draž kada si se danima trudio naći neki određeni album pa ga presnimavao na kazetu i uživao u njoj dok se ne izliže...
Da se vratim naslovu , iščekivanja su velika , jer kreće karantena i totalni studijski rad dok se ne snimi novi album...uzbuđen sam...nastat će još jedna beba u mojoj radionici...jedva čekam slatka prepiranja sa članovima banda u studiju , kako bi sve bilo bolje, što da, što ne, milina...pa promocija novih pjesama...pa onda prve naznake koja se pjesma najviše sviđa publici...i tako uvijek ispočetka...uvijek sa novim žarom...i uvijek kada misliš da već sve znaš , dogodi se nešto novo...jer ne znaš ..da li ćeš se popeti stepenicu više , ostati na ovoj , ili pak pasti dole...
Jučer me jedan frend upitao kada će novi album i kakve su pjesme...ja sam kao iz topa odgovorio : ''odlične''...on kaže : ''vrlo si skroman''...
Na to sam se stoti put uvjerio da bih mogao pripaziti što govorim da ne ispadnem umišljen pred nekim ljudima, srećom , on mi je frend, ali kako sam već pričao o svome karakteru i nagloj naravi , ja sve uvijek ispalim kao iz puške i jednostavno to ne mogu mijanjati...neki cijene tu iskrenosti , a nekada ta iskrenost košta puno stvari i zaboli...ali ne bih to mijenjao, pa naka svatko uzme kako mu drago... onda sam mu rekao da ja jednostavno vjerujem u pjesme koje snimam, i da ih ne bih ni objavljivao kada ne bih vjerovao u njih i mislio da su odlične...da će se publika prepoznati u njima...jer to mi je najvažnije...a ovo su priče koje su upravo nastale sa tom publikom , jer ta publika je jednostavno jedna neiscrpna muza, jedna iinspiracija, i zato jer sve radiš zbog publike...
Možda zato i ne volim čitati kritike glazbenih kritičara u novinama kako pljuju po nekim kolegama koje cijenim...jer , tko su oni da to komentiraju? Tko je njih proglasio kritičarima ? Sami su se proglasili...a znate zašto ? Jer su pokušali držati gotaru u ruci , pa su vidjeli da im baš ne ide...i odlučili pljuvati one kojima to ide bolje od njih i još zaraditi...smiješna mi je bila situacija kada je jedan poznati hrvatski kritičar okupio band i svirao, misleći da će svima pokazati kako treba zvučati nešto kvalitetno ...hehe...da....
Ja na to popizdim..jer...nitko ne zna koliko traje stvaranje jednog albuma...jer nitko ne zna koliko vremena je potrošeno da samo jedna jedina pjesma dođe na radio... nitko ne zna da sam je ja pisao u tišini svoje sobe i iskreno pisao svaki jebeni stih koji je poslije otpjevan...ali ipak...zna netko tko je meni najbitniji...zna PUBLIKA...a odraz je isto tako kada imaš jako puno posla...najveće priznanje mi je bilo kada mi je jedna frendica rekla da je jedna moja pjesma, pjesma nje i njenog bivšeg dečka...da smo je svirali na jednom koncertu, oni su se samo poečli tražiti pogledima po dvorani, našli se , stisli i zaplesali...sigurno im to ne bi bila pjesma koja nema ''ono nešto''...evo , to je ljepota ovog posla, ono što te i nakon najgore moguće gaže , hrpe pijanaca , loše monitorin - kontrole i punog kurca svega - opet tjera da se sutra popneš na pozornicu i izbaciš to iz sebe, a ljudi su tamo koji jedva čekaju da to izbaciš iz sebe...da razmjenjujete energiju...a što li je život...nego izmjenjivanje različitih energija? 
Post je objavljen 23.10.2006. u 01:22 sati.