Mogu li
Mogu li dotaknuti ono prekjučer sunce
Ponovno biti okupana
Zaista čista unutra i izvan sebe
Samo jedna zraka
Odlutati aromama dječjih šampona
Bombona i žitnih pahuljica
Sjećam se
Bilo je meko jutro izvan vremena
Jesenja rapsodija i čaša
Otisak tvog prsta ili dva na bistrom staklu
Samo bonaca od krvi
Ti i ja u čamcu bez vesla
Proparana jedra i oblaci bijelih ptica
Možda mogu
Ne želim
Uzeti tebe i sebe iz tog dana
Zalogaj po zalogaj okusiti ponovno
Sada mi se čini bez okusa i mirisa
Ravnodušno sjedim
Dozivam sjećanja
Da mogu podići slušalicu telefona
Ruke su mi ukočene
Gledam prste
Oblik im je slomljen mekoćom tvojih prstiju
Uzalud se tražim u počecima i završecima
Pod nježnim slojevima večernjeg neba
Lupkam vrškom stopala po kamenoj terasi
Spremam se na bijeg s mjesta nesreće
Sigurna da ću se pregaziti
Tražeći ravnotežu
Telefon zvoni
Na rubu tujine ograde blijedi list
Od jučer
Umire polako
Post je objavljen 23.10.2006. u 01:15 sati.