Marketing
WHY LIFE CAN`T BE PERFECT???
Danas sam se vratila u Pazin i sljedeći vikend se ne vraćam doma.
Treba mi malo odmora od svega. Ne znam zašto, ali svaki put kad dođem doma, uvijek se moram posvađati barem sa jednim članom obitelji. To pomalo boli jer dođem praktički na dva dana doma i umjesto da sve bude lijepo, divno, bajno, ja se moram posvađati s njima i uvijek ja budem ona koja zaplače.
I uvijek na kraju izlazim iz kuće sva u suzama, a što je najbolje, nikom nije krivo zbog toga. Ne kažem da sad oni meni moraju padati pod noge, ali vidimo se samo dva puta u tjednu i to uvijek ispada kao tragedija. Ne znam više šta da radim. Sve mi se polako počelo rušiti. Osjećam kako polako gubim snagu i volju za životom, ali to nije prvi put. Jednostavno, više ne znam kome da se obratim za pomoć.
Belli mi je otišla u Beograd,a nitko drugi nema ni vremena ni živaca slušati moje žalopojke o tome kako život više nema smisla. Ovaj blog mi je kao terapija jer tu mogu reći sve što mi stoji na srcu u nadi da će me netko razumjeti.
Danas sam se vidjela s Perom i rasplakala sam se jer ga neću vidjeti tri tjedna. Naravno, on nije vidio moje suze niti srce u komadima.
Ponekad stvarno boli sva ta udaljenost iako od Pazina do Pule nema mnogo, meni se to čini kao miljama daleko jer sam daleko od onih koje volim.
U subotu sam vidjela Ivanu u uljaniku i ona se rasplakala kad me vidjela. Meni je malo falilo......
Ne znam, valjda budeš tako sretan kad vidiš nekoga kome je stalo do tebe. Shasha, volim te, iako možda nisi toga toliko svjesna zbog mojih kritika. 
Treba mi oslonac...... Ovdje se osjećam tako usamljeno.... Treba mi netko ko će me zagrliti i reći da će sve biti u redu...... ali ovdje nema takve osobe i zato se pčinjem slamati........
Post je objavljen 22.10.2006. u 20:40 sati.