Prije nego što je dan prošao, Noelle i Prirodne ljepote su se ponašale kao da se poznaju cijelog života. Noelle je čak umjela i da ih razlikuje. ''To je lako'', objašnjavala mi je. ''To jest, ako dobro zapažaš detalje, a to kod tebe očigledno nije slučaj, Maggie.''
Noelle ih je pozvala da spavaju kod nje u spavaonici.
Jes! Pomislila sam. Idite pravo kod Noelle. Prođite bez zaustavljanja!!!
I zbilja su otišle. Hvala Bogu. No kad smo se Am i ja vratile u spavaonicu, dočekalo nas je neugodno iznenađenje. Na podu naše spavaonice, bile su tri vreće za spavanje, poredane kao red rolovanih viršli.
Hauvi, Judora i Mini-Margaret!!!
Ako ništa drugo, nagovorila sam Prirodne ljepote da kažu Noelle kako imam Lujizin autogram. Kladim se da će Noelle crknut od ljubomore!
Judora i Hauvi su se, da stvar bude gora, sprijateljili sa Dumbledoreom! I sa McGonagallicom! I sa madame Pomfrey! Jedini normalni su na kraju ispali Pacoliki i Lexy. Njima se Hauvijevi ne sviđaju baš pretjerano.
Amanda i ja smo se uveče, dok su svi ostali spavali, izležavale u spavaonici i smišljale pjesmu koju ću otpjevati na Evynom vjenčanju.
''Samo da ne bude neka ljubavna pjesma'', rekoh.
''Mora biti ljubavna'', reče Am. ''Rekla mi je tvoja baka.''
''OK'', progunđala sam.
U tom trenu, doletio je Čika Perce i donio mi pismo. Nije valjda opet od babe... Čekaj. Nije.
Moraš hitno doći u Zabranjenu šumu. Čekat ću te tamo...
Lujiza
Nakon što sam nekoliko puta pročitala pismo, skužila sam da me Lujiza poziva da dođem u Zabranjenu šumu. Koji je njoj vrag? Što hoće? I što da kažem Am?
''Od koga je pismo?'', upita Am, ne dižući pogled sa sveske u kojoj je pisala pjesmu.
''Od Lujize'', rekoh.
Amanda konačno podiže pogled. ''Lujiza? Što hoće?''
''Da dođem u Zabranjenu šumu'', objasnih. ''Ajde ćao!''
''Ćao'', promrmlja Am vraćajući se svojim bilješkama. Je li ona uopće skontala što sam rekla?
''Nećeš sa mnom?'', upitah, oblačeći pelerinu.
''OK, možda mi Lujiza da kakvu inspiraciju'', promrmlja ona.
I tako smo se obje zaputile kroz hodnik, izašle iz škole i krenule prema Zabranjenoj šumi. Amanda je čitavo vrijeme buljila u onu svoju svesku. Na svu sreću, nitko nas nije vidio.
Dok smo koračale šumom, upitala sam:''Misliš li da će Voldy biti s njom?''
''Valjda'', reče Am. ''Kako ti se sviđa početak; I watch the walls around me crumble, but it's not like I wont build them up again, so here's your last chance for redemption, so take it while it lasts cause it will end? ''
''Super!'', rekoh. ''Al ajmo mi sad naći Lujizu.''
Tada smo začuli njezin glas:''Hej, Maggie!''
''Ah, tu si!'', rekoh. ''Tražimo te već sat i pol!''
''Vidim, povela si i društvo'', reče ona i procjenjivački pogleda Amandu.
''Aha. Nadam se da ti ne smeta'', rekoh.
''Smeta joj'', dodade Amanda, procjenjivački gledajući Lujizu.
''Smeta mi, itekako, itekako'', ponovi Lujiza. ''Rekla sam ti da dođeš sama.''
''Nisi tako rekla!'', rekoh. 'Rekla si...''
''Nevermind... nego, htjela sam ti reći da...'', poče ona.
No tada smo začuli korake. Netko nam se približavao.
''O, sveto sranje!'', reče Lujiza. ''Netko vas je pratio!''
Nastavit će se...
Post je objavljen 22.10.2006. u 17:41 sati.