Marketing
"Kuća na Stijeni i kuća na pijesku"
.. Jučer sjedim na kavi s mladim bračnim parom,
i između ostalih tema, osvrnemo se i na dan njihovog vjenčanja.
Već sam se pripremala slušati priču o „privatnim“ manikerima i frizerima, no nije bilo tako.
Zagrljeni i vidno sretni, ispričaše mi slijedeću priču.
„Kad smo se upoznali,
shvatili smo da su naši osjećaji duboki i posebni
– i da cijeli život želimo biti skupa.
Stoga smo jednog dana,
odlučili posvetiti sebe i svoju ljubav Bezgrešnom Srcu Marijinu.
Tri mjeseca nakon toga odlučili smo se vjenčati.
Tog sudbonosnog jutra,
dok su se naši domovi punili rodbinom
koja je pristizala (na svadbu) sa svih strana,
dok su organizatori dočeka vršili zadnje provjere
– mi smo se odlučili na trenutak iskrasti i otići na Podbrdo (u Međugorje).
Uspinjali smo se držeći se za ruke,
ujednačenim korakom
– jer, htjeli smo da naša budućnost bude TAKVA;
jedno kraj drugog, jedno s drugim!
Podbrdo je bilo „pusto“ samo nas dvoje.
Kleknuli smo pred Gospin kip,
zajedno se pomolili za naš sretan i blagoslovljen život!
Ostali smo tu oko sat vremena u šutnji u molitvi ,
a zatim smo krenuli svojim kućama.
Jer, morali smo se pripremiti za naše vjenčanje!
Vratili smo se bezbrižni i sretni
– jer, znali smo,
da svoj ZEJEDNIČKI život,
započinjemo na najbolji mogući način!
I kad smo navečer u Crkvi,
pred svećenikom i svjedocima izgovarali svoje „DA“
znali smo da je to zauvijek i da će nas na našem putu,
uvijek pratiti Božji blagoslov i Gospin zagovor!“
.. Promatrala sam taj mladi par i divila se njihovoj ljubavi i mudrosti!
Na povratku kući,
još pod dojmom te priče,
dobijem sms poruku,
od jedne dobre poznanice, da "svratim danas ako mogu."
S obzirom da mi je to bilo „usput“
rekla sam joj da stižem za 15 minuta.
Pozvonila sam na luksuzna vrata,
još luksuznijeg stana – koja mi je otvorila uplakana žena.
Bilo mi je neugodno,
jer sam mislila da sam naišla u pogrešnom trenutku.
Sjela sam ne pitajući ništa.
Ponudila me sokom i nakon kraćeg pojašnjenja zašto me pozvala,
započela svoju priču.
Ukratko:
1. ona je ponovo trudna – njemu je dosta i jedno dijete
2. on pola imetka – ostavlja u kladionicama
3. on doma dolazi u zoru - a ona ne smije ni pitati gdje je bio
4. stalno je sama djetetom – jer on uvijek mora „negdje“
5. nikom ne priča o svom problemu – jer svi misle da imaju SVE
6. ona želi zatražiti pomoć od jednog svećenika (a tu joj ja mogu pomoći)
– no on već godinu dana neće da ode ni na svetu Misu,
jer, „dosadna su mu takva mjesta“,
a kamoli na razgovor sa svećenikom!?!
I tako dalje i tako dalje…
Promatrala sam tu ženu i njezinu priču
i (u svome srcu) uspoređivala s onom pričom od prije.
Sjetila sam se Isusove parabole o
„Kući na stijeni i kući na pijesku!“(usp. Mt 7,24)
I po tko zna koji put shvatila,
da sve ovisi od TEMELJA!
Odnosno, GRADIMO LI ŽIVOT S BOGOM ili bez njega!
Post je objavljen 22.10.2006. u 13:54 sati.