Marketing
Enter the circus
Oh, čudna li sam ja biljka.
Stvarno. Zašto si ne nađem jednog dobrog i zgodnog tipa, budem s njim, izlazimo skupa, on se meni sviđa, ja njemu, šaljemo si slatke poručice i tako to. Znate kako to već ide. Al ne.. Jbt, soliram od tko zna koje godine. Jbt once again, jer sam se stručno zeznula još tamo u 15., i nisam poslušala K* koji mi je pametno rekao:
"Nemoj se zaljubit, izbjegavaj ljude za koje primjetiš da se možeš vezat, u ovim godinama ti to ne treba.“
Uključujući i ove godine u kojima trenutno jesam. Jer to mi stvarno ne treba ni sada kad sam malo postarila. Ali moja osnovna karakteristika onda je bila ta da sam tvrdoglava kao magarica i uvijek sam mislila da sve znam. To se ni sada, dvije godine nakon, nije promijenilo. Samo sam još tvrdoglavija i pametnija. Haha. Oke bi bilo da sam zaljubljena u dečka koji živi 20 minuta pješke (ili autobusom, ajde) od mene, i da je i on zaljubljen u mene kao ja u njega i da smo par koji je toliko zateleban da svim onima koji nisu naše sreće dižemo živce, nego, u stvarnom životu, sve ovdje navedeno-je obrnuto. Još pridodajmo i činjenicu da on ima curu. Vjerovali mi ili ne, meni je čak i drago, ako je on sretan. (Mada u ovo potonje i nisam baš uvjerena.) Samo da ih ja ne moram gledati. To bi me, bez sumnje, ubilo. (emotivno) Gorim od zavisti kada vidim mladi zaljubljeni par koji ni ne poznajem, mogu zamisliti što bi bilo kada bih vidjela svoju ljubav kako se ljubaka sa svojom djevojkom. Nije da curu ne mogu podnijeti i da govorim kako je ovakva i onakva, dapače. Iz priča koje sam čula od neutralnih ljudi, cura mi je simpatična, a fizički je jako lijepa. Iako ima čudan styling. Dakako da mi nije svejedno što je s njom, ali nije da svaku večer prije spavanja molim Boga da oni prekinu. (Ali se nadam da će do Nove to biti gotovo jer očito ćemo je dočekati zajedno. On i ja. Sigurno. Bez nje. I hope.)
Inače, moja ljubav i ja imamo jednu podužu povijest iza sebe, i naš odnos je prošao i preživio (kroz) sve i svašta. (Valja napomenuti da nikada nismo bili skupa.)
I onda dođe moja prijateljica koja uvijek ima nekog dečka ili prijatelja s povlasticama,, i kaže mi:
"Mene živcira šta si ti uvik sama i ne želiš nikoga!! Daj možeš bit sa toliko dobrih likova, a ti to sve škartavaš! Nisi mi jasna.“
"Ma ne triba meni niko, samoj mi je najbolje!“
"Ti si bolesnica..“
Ali ozbiljno vam kažem. Trenutno tako i je. Nastranu činjenica da bih bila najsretnija da imam nekoga, ali kada mi se nitko ne sviđa?! Ne mogu zamisliti da me grli i ljubi netko za koga ne osjećam ništa,, ili mi se samo površno sviđa. Dakako, gospodin zauzeti nastranu, ali njega sam prekrižila i uopće ga ne računam u potencijalne partnere. (ke glupi izraz,e.)
Dobro, imamo još jednog kandidata koji mi je jako, jako, jaaaaako napet, ali taj na sebi ima veto, tako da i on otpada. On je najbolji prijatelj od moje ljubavi i živi 20 minuta pješke od mene. A ja, tako grozna kako jesam, upravo zato što mi je zabranjen, pronalazim ga još zanimljivijim.
Ovim započinjem moj blog. Drugi po redu. Na drugoj adresi. Daleko od svih koji me poznaju.
Post je objavljen 22.10.2006. u 13:31 sati.