podrum je postajao sve mračniji kako je ulazila. našla je svjetlo i odmah ugledala sanduke sokova koje je tražila.uzela je što više sokova i požurila natrag. bila je jedan od domaćina na susretu koji se održavao u njenoj župi. brzo je počela točiti sok ljudima koji su bili najbliže do nje. nigdje nije mogla pronaći prijateljicu koja bi joj trebala pomoći. mislila je da je ostala u crkvi jer su još neki ljudi ostali tamo. nije mogla samo tako nestati! susret je bio veoma uspješan. sve je išlo po planu. što je najvažnije od svega, svi su bili zadovoljni. bilo joj je veoma drago zbog toga. primila je prvi poslužavnik s kolačima i počela obilaziti dvoranu nudeći ih ljudima. upravo kad je krenula po drugi, zazvonio joj je mobitel. brzo je odložila prazan poslužavnik i javila se. bila je to prijateljica koju je tražila. iz slušalice je čula ove riječi: "nisam poludjela. u biti se osjećam dobro za osobu koja će umrijeti. znaš onu stanicu o kojoj smo razgovarale? tvoju stanicu. tamo sam. zbogom." sledila se na ove riječi. kad je shvatila što je upravo čula, prijateljica je već prekinula vezu. brzo ju je nazvala, ali dobila je obavijest da "korisnik trenutno nije dostupan". bila je izbezumljena! znala je da ju je pogodio prekid s dečkom. ali toliko! bila je u nevjerici. pribrala se i potražila nekoga tko ima auto. pronašla je jednog animatora i odmah su krenuli prema stanici. tak kad su bili u autu mu je rekla kamo idu. zatvorila je oči i pokušala se uvjeriti da ovo nije istina. nije mogla to raditi! on zaista nije vrijedan njenog života. animator koji ju je vozio upitao ju je je li javila njenim roditeljima. toga se nije sjetila. već je utipkala broj na mobitel, ali nije mogla nazvati. drhtala je. govorila si je da to nije istina i da to neće učiniti. čvrsto je stiskala mobitel u ruci; očekivala je poziv od nje. nadala se tome svim bićem. činilo joj se da put traje dugo. predugo! svaka sekunda joj se činila kao sat. nije htjela ni pomisliti na to da bi ona zaista mogla skočiti pod vlak. pred očima joj se ukazao taj prizor. odmah ga se otresla. to se neće dogoditi! ona se neće ubiti! stigli su. prvo što je ugledala je bio veliki teretni vlak. istrčala je iz auta prema vlaku. gazila je po prhkm snijegu koji joj je škripao pod nogama. pred lokomotivom nije bilo nikoga. osjetila je veliko olakšanje. iz petnih žila je uzviknula njeno ime. nato je strojovođa iskočio iz lokomotive i potrčao prema njoj. na pola puta je zastao. sagnuo se iznad nečega nepomičnog što je ležalo na snijegu. nije mogla vidjeti što je to od mraka. ali, znala je. nešto joj je govorilo da je to ona. polako, ni svjesna toga, krenula je prema tom mjestu. polagani hod je prelazio u brzi pa u trk. kad je stigla do strojovođe, sumnje više nije bilo. strojovođa je nestao nekud i ostavio je samu s njom. ležala je na crvenom snijegu. nije bilo milimetra njene kože koji nije krvario. lice joj je također bilo krvavo. klekla je do nje i uzela je u naručje. još se uvijek micala. bilo je još nade! pomoći će joj i sve će biti u redu. čvrsto ju je zagrlila. suze su joj nesmiljeno tekle niz obraze i kapale na njen potpuno krvav. iako je bila sva krvava oči su joj bile kristalno jasne i čiste. gledala ju je. onda joj je iz usta počela teći krv. sva se zgrčila. nakon trenutka koji je trajao cijelu vječnost ispružila se ne njenim rukama. najbolja prijateljica joj je ležala mrtva na rukama. unakaženo tijela koje je još uvijek grlila više nije bilo živo.
ali oči! još uvijek su bile otvorene. savršeno jednake kao i posljednji put kad ju je oslovila. gorko je plakala. strojovođa je došao natrag s viješću da hitna pomoć dolazi. ali sad to više nije bilo važno. bila je mrtva! nitko joj više nije mogao pomoći. lagano joj je prešla preko lica i zatvorila joj oči. animator ju je pokušao odvojiti od beživotnoga tijela, ali nije je htjela pustiti. možda ipak otvori oči. samo još jednom. nasmije se i kaže da se ovo nije dogodilo. da je dobro. da je živa. ni sama nije znala koliko je vremena prošlo otkad joj je zatvorila oči. vrijeme sad nije postojalo. kad su došli bolničari, morala ju je pustiti. ništa nisu mogli učiniti. pomoči nije bilo. pažljivo su je smjestili na nosila i odnijeli. gledala je za njom. i sad u smrti bila je kontrast svenu oko sebe. snijeg oko nje potpuno bijel, a ona crvena. kako su je nosili, krv je kapala s nosila. sve do kola hitne pomoći. htjela je zamesti te kapljice krvi, ali noge je nisu slušale. srušila se u naručje animatora. kad je došla k svijesti, padao je snijeg. prošlo je tek par sekunda. kapljica krvi više nije bilo. snijeg ih je pokrio. pogledala je na drugu stranu prema mjestu gdje je pala. i tamo gotovo da više nije bilo tragova krvi. i tragedije. zrak je proparao vrisak koji nikad neće zaboraviti. došli su njeni roditelji. majka je morala prepoznati svoju kćer. ako se to moglo tako nazvati. bila je gotovo neprepoznatljiva. mrtva. pokrivena pahuljicama snijega. snijega kojeg je toliko voljela. ustala je iz naručja animatora i još jednom klekla pored nje. nije se mogla oprostiti od nje. jedino što je uspjela reći bilo je: "pozdravi ga."
Post je objavljen 22.10.2006. u 11:42 sati.