Marketing
Na kraju jednog dana...
... dana koji je bio ispunjen obavezama, poslovima i trkom za vremenom. Stići sve uraditi što si čovjek isplanira. I stigne se nekako. Ali na kraju... samo umor. To je sve što ostane. OK, i osjećaj zadovoljstva da sam ipak uradio sve, nabavio, kupio, spakovao, srdio. Vrhunac je bio nakon dugotrajnog relaksirajućeg tuširanja pronaći dovoljno snage i kreativnosti da popakujem sve poklone. Da, da, ali i to je iza mene. I upravo sada razmišljam da već drugu noć zaredom ja se bavim poklonima, na direktan ili indirektan način. Večeras sa pravim. Sinoć sa onim manje pravim. Ili je i on bio pravi? Jedna mala, plava, gumena ragbi loptica... Za našeg Crnog. I kao savjesni "suvlasnik" sinoć sam je uzeo i očistio alkoholom , za svaki slučaj. Ne želim da razmišljam kuda je sve prošla i ko ju je sve dirao u radnji za kućne ljubimce.
Za kraj jedna pjesma koja mi se već sedmicama stalno vrti u glavi i koju svi znate, ali eto, mene je okupirala i tek od skora "kupila". Počesto je i slušam i sada sam je sebi pustio. Prija mi dok se dopisujemo porukama.
Vezala me tuga svojim koncima,
tražila sam ljubav na krivim mjestima,
što samoća čini ja najbolje znam,
čovjek nije rođen da bi bio sam,
zarobi me svojim usnama
i nedaj mi da potonem do dna
Lomio sam grane od života svog
ko' da neću umrijet, da sam iznad tog,
i bilo me je svuda, sad sam kraj tebe
još vjerujem u čuda i u nas oboje.
I reci da će ovoga puta
biti sve što želim ja,
kaži da si mene čekala.
I reci kako ovoga puta
nema roka trajanja
jer prava ljubav nije potrošna...
Post je objavljen 21.10.2006. u 23:56 sati.