U prethodnom postu sam najavio objavljivanje letaka Bijele Ruže, u spomen hrabrim mladim članovima te organizacije pogubljenima 1943. u Münchenu od strane Hitlerovog režima.
Prvi letak
Nema ništa što više ponižava civilizirani narod, nego dopuštanje da istim, bez otpora, vlada neodgovorna banda koja pribjegava niskim nagonima. Sigurno je da se danas svaki pošteni Nijemac srami svoje vlade. Tko od nas je u stanju pojmiti razmjere srama koji će snaći nas i našu djecu kada jednog dana padne koprena s naših očiju i kada najstrašniji od zločina – zločina koji neizmjerno nadilaze bilo kakvu ljudsku mjeru – izađu na vidjelo? Ako je njemački narod toliko iskvaren i duhovno slomljen da ne diže ruku, površno vjerujući u dvojben povijesni poredak; ako izdaje ljudski najviši princip, onaj koji ga izdiže iznad svih ostalih Božjih bića, njegovu slobodnu volju; ako napušta volju da odlučno djeluje i da okrene kotač povijesti i da ga na taj način podvrgne svojoj razumnoj odluci; ako je toliko lišen svake individualnosti; toliko daleko na putu prema pretvaranju u bezdušnu masu kukavica – tada, da, zaslužuje svoju propast. Goethe opisuje Nijemce kao tragičan narod, poput Židova i Grka, ali danas bi se činilo da je to beskičmeno, bezvoljno krdo koje sada – kada je srž isisana iz njegovih kostiju, bez osjećaja stabilnosti – čeka da bude odvedeno prema svom uništenju. Tako se čini – ali tako nije. Umjesto toga, pomoću postupnog, izdajničkog, sustavnog mučenja, sustav je svakog čovjeka zatvorio u duhovni zatvor. Tek sada, kada leži u okovima, taj čovjek shvaća svoju sudbinu. Tek su rijetki upozorili na opasnost koja slijedi, a nagrada za za njihovo herojsko upozorenje bila je smrt. Mi ćemo više reći o sudbini tih osoba. Ako bi svi čekali da netko drugi počne, glasnici Osvetnika će se neumoljivo približiti, i tada će i zadnja žrtva biti besmisleno bačena u ralje tog nezasitnog demona. Stoga, svaki individualac, svjestan svoje odgovornosti kao pripadnik kršćanske i zapadne civilizacije, mora sebe braniti kako najbolje zna u ovom kasnom trenutku, mora djelovati protiv pošasti čovječanstva, protiv fašizma i bilo kakvog drugog oblika totalitarizma. Pružite pasivni otpor – otpor – gdje god možete, usporite rast ovog ateističnog ratnog stroja prije nego što bude prekasno, prije nego što i zadnji gradovi, poput Colgne-a, budu svedeni na ruševine, i prije nego što i posljednji mladić ovog naroda izgubi svoj život na nekom ratištu za taštinu Nehumanog. Ne zaboravite da svaki narod zasluži onakav režim kakav je voljan tolerirati!
Post je objavljen 21.10.2006. u 22:28 sati.