Otkada nisi sa mnom ti
Sve mi je loše krenulo.
S drugim sam još po navici,
Greške ponavljam, a briga me za to.
Tužni su ljudi k'o ja
Zavole kad izgube,
Da si bar shvatio
S njim je bilo nevažno.
Trebam te, tako me strah priznati
Bez tebe ne mogu više živjeti.
Nikad te nisam, vjeruj mi
Namjerno ja povrijedila,
Da smo bili hrabri mi,
Ja bih s tobom trajala, zauvijek.
Daleko od tvog pogleda
Pravim se da ide nabolje,
A zaplačem kad niko ne gleda
Jer ne bih htjela da ovakvu vide me.
Postoji tren istine
Kad čovjek priznaje sve
Još uvijek želim te
A znam da ne smijem
Danas sam nekak ni sama neznam kaj..hm tužna...ma nisam to nije prava riječ...nek jednostavno nezna ni sama ... zapravo je sve tak nekak postalo bezveze...neznam... zapravo neke stvari ne kužim , samo sam još jednom shvatila da se ružne stvari događaju samo dobrima il onima koji ih primaju k srcu... očito se sve događa s nekim razlogom ... al ne kužim zakaj meni uvijek ista stvar...opet mi se dogodio onaj prokleti dejavu...
Možda i nema smisla više ić na neka mjesta u nadi da ću ga tamo vidjet..hm neznam ni sama...znam sam da želim nešto što je očito nedostižno... :-(... al ja sam očito osoba koja se nezna nosit s nekim stvarima ...il jednostavno nezna preć prek njih... al najgore je to što uvijek kad netko spomene njegovo ime il kad vidim nekog ko liči na njega sva zadrhtim ... strašno... nedavno sjedim s frendicom u bircu s pogledom na cestu pijem svoj cappucino i neznam šta mi bi ,zabrijah da je prošla osoba koja me na neki naćin povezuje s njim al nažalost igrom slučaja nismo si više tak bliske :-(i sam mogu reć da je moja reakcija bila da mi je šalica ispala iz ruke i da sam mislila da ću umrijet... strašno... briem da sam pukla do kraja...grrrrrrrrrr I NEED YOU MORE THAN EVER !!!!
...Možda znaš ipak još
Pamtim tvoje poljupce
Dobro znam
Nikada nisam tako voljela....
Post je objavljen 21.10.2006. u 17:31 sati.