Marketing
The sad ending of another lost soul...Part 1
ockey...evo,subota je...evo,novi post je...danas jedna od meine naj frendica slavi rojsni dan...
ovim putem joj želim Najsretniji rođendan koji je 22.10. i da se danas super provede =)...
ekipa će se skupiti na Vungriju...i nadam se da će biti ok,bez ikakvih ispada koji su inače dio svačijeg rođendana kako se meni čini 
pametnog baš nemam previše za pisati a i ne da mi se =)..ugl...samo da vam kažnem...počela sam pisati priču...pa ću stavljati poglavlja na blog pošto nemam ništa pametnije za pisati ovdje :)
Danas započinjemo s prvim poglavljem... :)
The Sad Ending Of Another Lost Soul
Stajala je na balkonu i upijala ljetni pljusak. Kapi su klizile niz njeno tijelo,močile su njenu crnu kosu. Na sebi je imala preveliku plavu majicu s kapuljačom koja joj je dosezala do koljena. Njen bivši ju je ostavio ovdje...ali nikad se nije vratio po nju. Možda zbog prevelike grižnje savjesti. No ona se nije ustručavala obući ju...jer obožavala je odjeću koja joj je bila prevelika. U njoj se osjećala nekako slobodnije. Bio je to neki poseban feeling. A i lagala je sama sebi kad bi govorila da joj ne nedostaje njegov miris...
Navukla je kapuljaču na glavu,naslonila se na mokru ogradu balkona i gledala munje kako sijevaju iznad uspavanog grada. Bilo je oko 4 sata ujutro. Većina ljudi je sada bila u svojim krevetima...u zemlji snova. No ona...nju je nesanica držala budnom...opet. Vrtila se po krevetu dobrih sat-dva ali jednostavno nije mogla utonuti u taj toliko željeni san. Nakon što je shvatila da daljnje izležavanje nema smisla,ustala je i odlučila odšetati na balkon. Nadala se da će ju kiša uspavati.
Stajala je tako nekih pola sata...pratila je svjetlost uličnih lampi. Pokušavala je naći još neku izgubljenu dušu koju je mučio isti problem...ali uzalud. Sve je bilo tako uspavano. Auti su već odavno prestali žučljivo trubiti na cesti,ljudi su se sklonili od kiše. Čak su se i životinje smirile. Inače glasan i neprestan lavež pasa u susjedstvu potpuno je utihnuo. Čule su se samo kapi kiše koje su jureći udarale u beton hladeći ga nakon vrućeg dana. Zaista..sve je bilo tako mirno. Ali ipak...jedna stvar kao da je unosila nemir u ovu tihu noć. Mia je u blizini ugledala čovjeka kako ležerno stoji na kiši. Na sebi je imao crni kaput i nekakav šešir koji ju je sprječavao da ga bolje promotri. Vidjela je samo dim cigarete koji se širio oko njega. Možda zbog kiše a možda zbog prisutnosti tajanstvene osobe,prošli su ju neugodni trnci. Kako bilo,Mia je shvatila da nema smisla stajati na ovoj kiši. Stopala su joj već promrzla unatoč toplini ove ljetne noći. Otvorila je klizna vrata balkona i polako zakoračila u mrak svog stana. Bio je jednostavno,ali jako lijepo uređen. Duž cijele sobe prostirao se tamni tepih na koji je naišla na jednom od svojih putovanja. Obožavala je kupovati korisne stvarčice u zemljama kojima je putovala...posebice ako su bile jeftine. Zagazila je na njega i uživala u toplini koju je osjetila na stopalima. Prošla je kroz sobu i došla do kuhinje. Nije znala što bi pa je odlučila podgrijati malo mlijeka. Smatrala je tu priču o uspavljivanju toplim mlijekom nadasve glupom ali bila je dovoljno očajna da bi pokušala. Stavila je posudicu s mlijekom na štednjak i uključila plin. Pogled joj je na kratko pobjegao na sliku koja je stajala na šanku. Na njoj su bili njen dečko i ona...sretni i nasmijani,u nekim prošlim,boljim danima..
Mia je već opasno počela lutati po uspomenama kad ju je prenulo šištanje pare. Brzo je ugasila plin i usula mlijeko u najveću šalicu koju je našla u ormariću. Primila ju je objema rukama i polako krenula prema kauču. Pustila je laganu glazbu te je ispijajući mlijeko legla na kauč. Ležala je ispred velikog prozora i svojim tamnim očima promatrala kišu kako pada. Imala je stalan ritam,ništa ga nije moglo narušiti. Vjetra nije bilo i kapi su padale tako složno...jedna za drugom...lupkale su po prozoru. Kao da sviraju neku svoju skladbu...uspavanku. Mia je polako počela zaklapati oči. Glava joj je najednom klonula. Napokon je zaspala...ni ne sluteći kakav ju užas očekuje...
Post je objavljen 21.10.2006. u 16:39 sati.