Marketing
Kraljevstvo Dusta - smrad i čemer u provicnijama sreće
Bolestan sam. Kašljem i grlo me boli. Na žalost viroza koju sam pokupio od svoje susjede na književnoj večeri od prije tri dana nije otišla kako sam se nadao. Rasplamsala se, raširila se i zauzela strateške pozicije po mojem tijelu i ne da se. Trebao bi se vidjeti sa Crvenokosom danas. Mislio sam uzeti auto, otići do nje i prespavati. Ali, na žalost sa ovim sranjem u svojem tijelu biti ću sretan ako ju uopće i vidim. Nema poljubaca, nema seksa i nema maženja. Mrzim kada mi se takvo što desi. Iako, je to možda i bolje jer osjećam da se žurimo. Nismo ni pošteno sjeli i popili kavu zajedno, a već smo razgovarali o seksu. Čudno mi je to. Prije sam izbjegavao temu sa curama jer sam znao da će pobjeći s glavom bez obzira, a sada je to već prva stvar koju dogovaram. Fantastično je koje sve novosti odrastanje donosi. Ili, sam možda to ja, i moja čudna karma koja radi igrice sa mnom. Zamaše mi mrkvom ispred lica, ja lakomo skočim i onda me prikliješti teretom za pod i ne da mi da se mičem dok ne počnem plakati od muke.
Nesiguran sam kako da nastavim sa Crvenokosom. Osjećam da je to sve prebrzo, da mi treba više vremena i da bi to trebao sporije učiniti. Ali, tu je , spreman i ispred mene, na dohvat ruke i zašto bi komplicirao. Zašto se ne bi našao s njom, vidio da li se i u živo nakon nekoliko sati razgovora jednako privlačimo. Zašto ne bi spavao s njom?
Mislim da sam postao neprivlačan. Jučer nisam vježbao. Ostao sam doma i spavao, pokušavajući se riješiti viroze. Nisam se išao šetati, niti sam vježbao pilates. Ali, sam ručao, što nisam smio, jer mi je sada ručak još uvije u želuci i pritišće me svojim opresivnim postojanjem. Mrzim biti bolestan , i ne kretati se. Morta ću manje jesti, gutati više tableta da ubijem tu nervozu u sebi i čekati da pregrmi. Nadam se da se neću previše udebljati.
Osjećam se dosta prazno, ružno i zlobno. Mislim da sam ispunjen sa previše gorčine nakon odnosa sa Danielom i Opaticom. Nisam sretan, ali nisam ni pozitivan. Ne osjećam pretjerano zadovoljstvo provodeći dane sam sa sobom. Gledajući unutar sebe, u sada rijetkim trenucima introspekcije, ne pronalazim ništa pozitivnog. Sve je ljigavo u kraljevstvu Dusta , i prljavo i ružno i nema baš nečeg pozitivnog u stanicama mojeg tijela. Duša mi je postala nešto iskrivljeno, i zlobno, nešto ranjeno koje samo čeka žrtvu na kojoj će se istresati. Ne želim to. Ne želim biti takva osoba. Sebična, i okrutna, koja nije sposobna voljeti i brinuti se za nekoga, ne želim biti u strahu od svake osobe s kojom sam intiman, i želi biti sposoban voljeti i brinuti se za nekoga sa svim svojim srcem i uživati u tome. Možda je to bolest u meni, ili sam možda ja u prirodi smeće od čovjeka i trebalo mi je vrmenena da otkrijem svoju pravu stranu. Onu zlobnu, koja ne voli ljude i koja ne osjeća ništa prema nikome. Čak ni prema samom sebi.
Post je objavljen 21.10.2006. u 12:13 sati.