Marketing
.. semafor ili - PAZI, zeleno!!!
(podnaslov - nije baš lako biti sinac, bar ne moj)
- Opet ti preko crvenoga - nezadovoljno će sinac - još će te puknut' nešto!
- Puklo je mene na zeleno! - kolutam očima i odlučujem ga podučiti umijeću prelaženja kolnika - slušaj ti mene, promet je gust + što danas zaista svatko za volan sjeda...opasnost vreba sa svih strana..strašno nešto, horror čisti...
- pa je, ali još u vrtiću su nas učili da odemo do najbližeg semafora (!!!) i pričekamo zeleno svjetlo..onda smo sigurni..a ti na crveno jurcaš, lip si mi uzor baš! – sad' će on već pomalo nervozno (pitam se, pitam se - zašto?)
- sinac, pojma nemaš...šipak smo sigurni - uljuljkaš se u tu svoju zelenu sigurnost, zaboraviš i na minimum opreza, ležerno kročiš i bezbrižno fićukaš – i onda te fino pukne, a da ni sam ne znaš sa koje strane (zato šte se našao netko tko ne razlikuje boje..ili ih ne poštuje..ili mu se pak' eto baš prohtjelo da nekoga malo pukne, a ti mu se našao na putu) - pokosi te, pomete, pa frkne visoko u zrak te, na koncu, bubneš o asfalt...pa fijuču sirene, Hitna, vatrogasci (nadzorne organe da niti ne spominjem), a fijuče i u tvojoj ludoj tikvi dok skidaš sve po spisku onima koji te poučiše da zelenome vjeruješ, a i sebi samome jer te ta idilična boja smutila pa si vidio samo nekakve leptiriće, bubamarice i svašta ugodno zujavoga i mirisnoga, a nisi vidio ono što si trebao vidjeti....
- stani!..jesmo mi još na istoj temi? – mislim, di ti tu vidiš leptire??
- milogatiBoga sinac, uključi moždanke, bar ih ti imaš...i ne prekidaj me...dakle, bubnilo te.....i nastala frka na sve strane – neki te tješe, neki kritiziraju, neki se naglo sjete da su ti (tko zna kad') rekli – 'sam ti ja rekao, a????....e, od njih bi najrađe zidne tapete radio, ali ne možeš jerBo su ti ekstremiteti u gipsu, a hertz u (cenzura)...
- svašta si ti meni sad nadrobuljala - brk mu se smije
- Nadrobuljala ili ne - to ja sve „iz prve ruke“
- Stvarno te puklo? - nisam sigurna je li ovo bilo pitanje ili zaključak, ali mi je dobro došlo da mogu nastaviti svoju svakidašnju jadikovku
- E, da je jednom ni po jada, ali postoje (suzdržati ću se od epiteta) osobe koje vole utvrđivati gradivo sve dok ne doguraju do doktorata...anyway – svaki put me spasila sposobnost, trenutačnog, transformiranja u lopticu skočicu (sjećaš li se onih malih, šarenih loptica koje bjesomučno skakuću i pravo ih je umijeće uhvatiti)...e, tako bih ja poletjela visoko u zrak, prizemnila elastično, tek dodirnula kolnik i već ponovo bila u zraku...ponovila taj postupak točno toliko puta dok pod sobom ne bih osjetila mekanu, travnatu površinu u kojoj bi se, gotovo neozlijeđena, skrasila...
- Prvo leptiri, sad' loptice???...mamac, jesi ti sigurna da si prošla bez ozlijeda?
- Ako ne kužiš što pričam onda nisam sigurna da si ti moj sin!!!
- Auuuuuuuuu...ovo je bilo nisko – smije se zabadalo moje sa svih svojih 194cm (on se zaista smije cijelim tijelom, tako to volim kod njega)
- Eto...sada više ne znam što sam htjela reći – zagrintam tek toliko da grintam
- Mislim da je i ovo bilo previše – i dalje se smijući, mudro izjavi on – naime, propustili smo 2 zelena i 3 crvena svjetla, a još nismo prešli na drugu stranu
..duboko uvrijeđena prekidoh svaku daljnju komunikaciju s njim..i tako je ostao uskraćen za onu najbitniju informaciju – kako i kada, najsigurnije, preći na drugu stranu..
..hm, možda mu ipak otkrijem – bolje i to nego u pričuvi držati par kutija papirnatih maramica (i kutiju PrvePomoći)...i da ne bi bilo ------
GrintavaLasta 25.2.2006 22:49
Post je objavljen 21.10.2006. u 12:02 sati.