Nocas me bole rane bez tvojih poljubaca,
Peku rijeci na obroncima sna...
Vjetar mi raznosi komadice duse u celjusti stvarnosti ...
Danas je ugasnuo zadnji tracak nade da sam ti potrebna...
Ne osjecas vise miris ljubavi na mojim poljima,
Pruzas mi kristalnu casu sa krhotinama moga sna..
Razdires mi sjecanje....
Oduzimas zadnji trag u jesenjim nocima.
U treptaju mog postojanja na tvojim stazama
Pruzas mi nadu i ponovo bacas na dno bezdana.
Plamenom boli lizem uspomene...
Grohotom utvare mojih zabluda.
Dok nocas rukama pronalazis vrleti srece u njenom tijelu
Vrisak patnje razara mi grudi...Volim te...
Dok pogledom pozude zaranjas u njenim zjenicama
Znam...ne postojim vise u tvom sjecanju.
Kap po kap razdires mi san...
Pozelih zadrzati dim u ispruzenoj ruci.
Saljem ti misao ceznje u uzdasima...
Gdje si?...
Budi u mome isplakanom jutru na jastuku tuge,
Budi u noci dok latice sna zaklapaju umorne oci.
Dopusti da dohvatim trenutak nade kad je sve prazno i pusto...
Da zagrlim sliku sjecanja i darujem joj cjelov cemera...
Dok uzavrelim noktima razdires mi grudi.
Dok pozudom vodena trazim te na zalutalim kolosjecima
Zeleci dotaknuti trag tvojih misli u kojima nepostojim ja...
Kako da nazovem noc u kojoj postoji samo jedna zelja,
Dok razum mi zjapi prazninom...
Osjecam potrebu za tvojim dodirom...
Uvelim laticama sakrivam si lice
Sa presahlih potoka donosim vodu
Jesi li sretan?...
Dok komadice boli rasipas mi grudima...
Nedostaje mi sapat u snu sa tvojih usana
Pjesma mora, sum svemira...
Rasirih krila i poletjeh tragom sivih ptica...
Ispustih krik..zadnji krik nade prije sna...
Nada 21.10.2006
"U okusu mora, u okusu soli, Ti nosis gorcinu svih onih stvari, sto sam volio davno i izgubio negdje, svega onog sto traje daleko od nas...Ovo vrijeme i dani, sto prolaze lijeno, ostavljaju okus soli na usni..."
Arsen Dedic
Post je objavljen 21.10.2006. u 01:05 sati.