ovo je noć za moje mračne suze koje
padaju na tipkovnicu poput nevinih latica
modrog snijega u tirkiznom kolopletu
želja i nada gubim te noćas
znam predobro znam
u prastaroj igri još samo ostaju
jecaji i jecaju jecaji jaukom jada
nikada moj nikada nikada baš potpuno moj
nikada iskren u predjelima mraka
ja sam tvoja Fernande sjeti se
tajnog koda za Gospu od šarenog cvijeća i
palim svijeću na zgarištu jablanova
može li bolnije ubosti tvoja katana u moje
razderano tijelo što ostaje nakon tebe
samo kao lopoči na vodi a
mržnja bol i jad vjerni suputnici
očiju smaragdnih tvojih ne ne ne
ne voliš me niti me nikada nisi
volio samo tvoja samoća me usisala
kao vakuum zaboravljaš me sa
prvom pojavom mirisa ženskosti
sa prvim dodirom drugih nevinijih ruku
ti mene jednostavno zaboravaljaš
i to je jedina istina o nama lagano me
brišeš sa lica Zemlje i više za tebe ne
ne postojim samo postoji vlaga mojih
crnih suza i Kapoorove skulpture
i lutanje labirintom bez izlaza
nema niti malene niti koju bih slijedila tipkama
mahnito tražeći slike u muzeju
Suzhou tražim te tražim te među slikama
drevnih samuraja ali ne ti si uvijek
bio jebeni ronin i tonem kao Shismaref
prizivajući rijetku rajsku pticu
koja ne dolazi nikada a nikada je
stalnost i jedini znamen na
požutjelom pergamenu Jeanne
Jeanne prizivati ćeš moje ime jednom
ali mene više neće biti zapisane
među nekoliko svjetskih čuda
niti se moje sjene neće sjećati
stanovnici sto najljepših gradova
niti mi kosa neće mirisati na Japan
niti će Oliver biti tvoj ljubavnik
baš kako sada želiš njega prelijepog njega
ne neće
niti će ti slatka djeva pružiti nevinu ruku
niti razdjevičena njedra pod titrajem
svjetla Mozartovih arija
i ona je samo jedna od tvojih seksi iluzija
ostat ćeš sam baš kao i ja sada
i plakati otrovnim suzama
za svojom izgubljenom Marlene
Post je objavljen 20.10.2006. u 21:50 sati.