- nazovi me da se nađem!...brrrrzo!
.....sinaC opet nema pojma gdje mu je mob (ne znam kako ga uporno „gubi“, a bez njega ne ide niti na wc)..prešućujući komentar (dogodi se i to, pa da..nekad sam jednostavno prelijena da bih zinula), okrećem dobro poznati broj dok on grabi prema spasonosnoj zvonjavi..
.........budući da sam ja ipak nekakav mamaC, moram ga nadmašiti i po pitanju gubljenja...i tako, znam uvijek gdje mi je mob (ili bolje da upotrijebim množinu), ali zato, sve češće, ne znam gdje sam ja (još uvijek upotrebljavam jedninu, mada....hm, dalo bi se i o tome pričati)
..najgore je to što ja uopće ne znam da ne znam gdje sam...sigurna sam da znam i ajmesiga svakome tko se usudi posumnjati u to......uostalom, nisu oni nego ja, išli u izviđače i polagali sve one brojne testove...dakle, orjentiram se odlično - u prirodi...naglasak je na ovom „u prirodi“ mada taj dio uglavnom mudro prešutim...
..anyway, nakon što sve pomno izanaliziram pošaljem Zvjezdanu elaborat od par kartica...kao ono, bio bi red da i on zna gdje sam i zašto sam tu gdje jesam...
....i onda stigne odgovor od JEDNE jedine rečenice!!!....mislim, stvarno!..kolutam očima i prije no što ju pročitam...jedna rečenica, sunce mu žarko!...na par kartica teksta dobijem 6 riječi!...strašno, pre-strašno!...neću niti čitati!..
..odem si skuhati kavu (to će me, kakti, vratiti u normalu, a ako ne i čokolada je pri ruci)..duboko udahnem, otvorim mail..i srknem...i zagrcnem se..i zalijem tastaturu (stoga blog kasni, do sada sam ju čistila)..
...pa kako?.....kako mu to uspijeva???...
...jedna rečenica ------ šest riječi + jedan upitnik + tri zvjezdice i shvaćam da uopće nisam tamo gdje sam vjerovala da jesam već da sam (i dalje) tu gdje sam mislila da više nisam i da mi je, u stvari, tu i mjesto.....(doduše, morao mi je to i usmeno potvrditi onako gunđav, snen i krmeljav...ali, zaGospuBlaženu, bez usmene potvrde pomoću koje mogu izanalizirati ton kojim je iznesena, ne priznajem ništa)..ok, on (bolje od mene) zna gdje sam..
.....ali me sad „muči“ KAKO zna?..i kako zna pogoditi trenutak kada to treba reći..kao da mi je na čelu pisalo – nazovi me da se NAĐEM!...brrrrrrrrzo!..a možda i je, tko će ga znati...
.. a?...ček', valjalo bi malo razmisliti i o tome....pa da...na koncu, možda se iza one rečenice krije nešto što nisam skužila, a možda nije skužio niti on (već sam rekla da je bio gunđav, snen i krmeljav)..idem ju ponovo pročitati..je da ju znam napamet, ali ono, vizualizacija me puca...i pisanje elaborata...novi bi se mogao zvati „10 tumačenja jedne jedine prosto proširene rečenice“..mHm!..
.............Isussssssssssssse, drž'te me da se ne samoubijem!!!!!!
GrintavaLasta 11.2.2006 14:47
Post je objavljen 20.10.2006. u 19:32 sati.