...iz dišpeta neću niti o listama, niti o tome kako mi ništa (usveziglede „umjetnog“ samopodizanja reputacije) nije jasno....jer te liste i nisu pokazatelj reputacije već „reputacija“ sa ogromnim navodnicima...bilo kako bilo, smrdali ste mi koncepciju....trenutačno nisam u fazi istjerivanja pravde, a ona „prosvjetiteljska“ me prošla odavno..
...dakle, ja ću po svome, a vi kako hoćete..
..............na repertoaru mi je seksualna „edukacija“...
- priča prva –
vrijeme radnje: prije nešto manje od 30 godina (juuuuj),
mjesto radnje: bogata nedjeljna trpeza
likovi: jedna mama sklona dramatiziranju
jedan tata sklon funcutarijama
jedno čupavo derište sklono nezgodnim pitanjima
..bila sam od onih klinki sa ključem obješenim oko vrata što će reći sama doma satima..za cjelodnevni boravak u tadašnjim školama se nije znalo pa sam haračila po stanu čekajući taju (on se prvi vraćao s posla)...nakon toga bi haračili zajedno sve dok se ne bi pojavila stroga mama...on bi, bidan, uvijek nadrapao više od mene jer „zabogamiloga, kakav primjer djetetu pružaš“.....
...i tako čeprkajući jednom tamo gdje očito nije trebalo čeprkati – iščepkah neku zanimljivu knjižicu punu crno-bijelih fotografija...detaljno sam ju proučila, ali mi je štošta ostalo nejasno....a to si nisam dozvoljavala niti tada...ne, ne – dok mi se sve u glavi ne posloži mira nemam (a nemaju ga niti oni koji se, u tim trenucima, nađu u mojoj blizini)....
..odnijela sam ju čak i u školu (spornu knjigu, mislim), ali su moje prijateljice bile još manje educirane i od mene same pa je jedini rezultat koji sam polučila bilo gadljivo frktanje nosevima i čvrsto stiskanje očiju..
..no dobro, mama i tata će znati...oni uvijek sve znaju...
..i tako, nakon spomenutog nedjeljnog ručka, dok je mama na stol stavljala polumjesece od limuna (vikend bez kolača nije bio vikend, moliću lijepo) izvukoh ono što sam skrivala ispod kušina (da ne kažem ispod guzice) i položih crveno ukoričenu knjigu između svojih ponosnih roditelja (do tada su uvijek bili ponosni na mene)....
- tko će meni objasnit' zašto se ovi tu toliko frču jedno oko drugoga i to u 100 poza..
.....tata je prasnuo u jedan od onih svojih gromkih, neobuzdanih smjehova po kojima je bio poznat i koji su ga izvukli iz brojnih nezgodnih sitacija, a mama (i inače porculanske puti) je toliko ublijedila da sam žurno pošla po šećer u kockicama (negdje sam čitala da se to daje ljudima kada poprime izgled duha) ne shvaćajući čime sam sad pak to prouzročila.....
..nervozno je odgurnula porculansku kutijicu što sam smatrala krajnje nezahvalnim činom i prosiktala (doslovno) na moju zbunjenu malenkost
- gdje si to našla?!?
...kao da je to bitno....osim toga, valjda je znala gdje ju je spremila (ukoliko ju tata nije spremio...ali i da je, ona uvijek zna gdje je što – prema tome, kakva su to glupa pitanja)...uvrijeđena zbog odbijanja šećera i nervozna zbog skretanja sa teme i nedobijanja odgovora na jednostavno pitanje sve, maloprije spomenuto, sam joj sasula u lice i zadovoljno gledala kako ostaje bez teksta (to sam smatrala velikim uspjehom)...tata se još uvijek smijao pa se sručila na njega
- smij se ti, samo se smij....bolje bi ti bilo da kćeri svojoj objasniš kako se ne kopa po tuđim ladicama....
..sad' sam i ja počela gubiti boju jer sam ,naime, već i tada znala što je to intima i trudila se da ne narušavam tuđu...ali to nije bila nikakva „tajna“ ladica, čak nije bila niti u njihovoj sobi (usput rečeno, silni trud sam ulagala da se suzdržim od roštanja po istoj, a ona meni tako) već u velikom regalu tkz dnevnog boravka....sve sam joj to fino objasnila i, ne dajući se smesti, ponovila pitanje...s tim da je sada više zvučalo kao zahtjev
- onda, zašto se oni toliko frču i zašto su goli?!?
..mama je demonstrativno izašla iz kuhinje uz riječi
- evo ti je pa joj objašnjavaj...strašno!...ta mala će me izludit'!
..i tata se primio posla..poput većine sirotih roditelja počeo je sa onim kako se mama i tata vole, pa odluče imati bebu, pa....nestrpljivo ga prekinuh
- no, znam ja da bebe ne nosi roda, da one rastu u maminom trbuhu i kad narastu da ih izvuku van (čak sam znala da ih ne vade iz trbuha nego mi je bila poznata stvarna lokacija izlaženja malih vrištavaca), ali ZAŠTO se ovi tu FRKAJUUUUUUU?!?...kakve to ima veze sa bebama?????
...i tako je bio prinuđen uzeti papir i olovku te mi nacrtati neke organe i organčiće....mrštila sam se sve u 16 jer mi se niti najmanje nije dopadala pomisao da će tamo neki dječak U mene gurati onog crvuljka na kog piški....
- je li to jedini način da se napravi beba?
- jedini
- strašno (nesvjesno citirah maminu omiljenu poštapalicu)
- nije strašno....kada budeš malo veća neće ti se to činiti tako strašno
- a zašto?
- To ti ne mogu objasniti
- Kako ne možeš?!?....kakve veze ima jesam li velika ili mala??...strašno je strašno i točka!
- Pričati ćemo o tome za 10tak godina (i opet prasne u smijeh što je, ovaj put, mene iznerviralo)
- Ne kanim čekati 10 godina, objasni mi sad
...po prvi put u životu tajo je „otkazao poslušnost“ i kategorički ustvrdio
- sada ne bi ništa razumjela i ne budi dosadna (opla!...ovo sam mu dugo, dugo pamtila)
- dakle, misliš da sam glupa
- nisi glupa, jednostavno si još premala....polako Lidač, ne žuri..na što bi to ličilo kada bi sve o svemu odmah saznala...život bi ti postao dosadan..
..to je imalo smisla pa sam se povukla uz samo još jedno (tog trenutka vrlo bitno pitanje)
- a jel', kada budem išla raditi bebu hoću li morati to izvesti u tih svih 100 poza i baš po tom redosljedu iz knjige?
- Nećeš morati, ali ćeš željeti (opet smijeh) i po redosljedu i mimo njega
..valjda je shvatio da će navuči vraga za vrat nastavi li pa se naglo uozbiljio o objasnio mi kako će i jedna poza biti dovoljna....
- a dobro – patnički ćem ja – ali ako ne upali od prve, unuka nećeš imati
...................mislili ste da je priči kraj?...e pa – nije..
..nakon par dana telefonske linije su dovedene do usijanja – brojni sablažnjeni roditelji su željeli „zahvaliti“ mojima na tako „divnoj“ kćerkici koja se potrudila njihove potomke educirati o mukotrpnom stvaranju djece....
..razrednica mi je oduzele crteže i tata je morao otići po njih i objasniti joj otkud crpim to silno znanje...
...njegov jedini komentar (po povratku iz škole) je bio
- ako si već htjela biti precizna trebala si uzeti moje crteže, ovi tvoji ne liče ni na što
.......čuvši tu izjavu mama je dobila slom živaca i nije pričala sa nama jedan duži period...
....................i da, sve to se zbivalo niti 2 mjeseca nakon što sam postala prvašić....školovanje sam, fakat, „slavno“ započela.....nastavak je bio još slavniji....
...na ovaj "događaj" me podsjetilo nešto što se danas zbivalo u mom dnevnom boravku, ali ne mogu više tipkati...dodijala sam i sama sebi...dakle -
(priča No2 slijedi kada si ODdodijam)
GrintavaLasta 23.1.2006 21:12
Post je objavljen 20.10.2006. u 19:16 sati.