Na ovogodišnjem festivalu nove umjetnosti FONA 06, riječki performer Krešo Mustač je namjeravao održati performans Pušenje u sklopu kojeg je trebao na javnom mjestu pušitit marihuanu. On je za svoj performans zatražio dozvolu od policije, čak je zatražio marihuanu od policije. Cilj njegovog performansa je bilo upozorrenje na količinu droge na ulicama. Međutim, policija nije prepoznala njegovu namjeru, nije mu dala dozvolu, već je podigla prekršajnu prijavu protiv njega i tiskare u kojoj jetiskan letak za performan.
Problem sa prekršajnom prijavom otvara dva pitanja:
1. Što to znači promicati drogu?
2. Da li je marijuana droga?
Počnimo s odgovorom na drugo pitanje. Djelovanje marihuane je blaga tako da mnogi ovisnici o teškim drogama uopće ne smatraju marihuanu drogom. Osim toga kroz povijest je konzumiranje marihuane bilo društveno prihvatljivo. Prvo zabilježeno konzumiranje marihuane seže u još u neolit. Spominje se u perzijskoj svetoj knjizi (zend – avesta) i u indijskoj svtoj knjizi (Atharva –Veda). Smartra se da biljka potiče sa Himalaja. Koristila se u ritualne svrhe (šamani, Dionizjev kult). Pretpostavka je da je da je delfijska proročica Pitija svoja pretkazanja objavljivala pod utjecajem Marihuane. Svakako su najpznatiji “stoneri” sekta Asasina odnosno Hasasina. Naime, Marco Polo opisuje kako je Hasan ibn-al-Sabbah, osnivač sekte Asasini iz 11. stoljeća, koristio hašiš da bi poticao na umorstva svoje fanatične sljedbenike. Najprije bi ih doveo u svoju utvrdu, tamo ih razvalio sa hašišem i zgodnim djevojkama, te im stvorio sliku raja. Zatim im je obećao kako će, ako izvrše misiju koji im zada (atentat na političke protivnike), uvijek moći tako uživati, čak i kada umru. Hašiš je Asasinima služio da bi „osjetili Raj“, za koji su se onda fanatično borili. Filolozi ni danas nisu sigurni da li francuska riječ assassin (ubojica) ima podrijetlo od riječi hašiš ili od imena Hasan.
Prvi poznati zapis o kanbisu potječe zapravo iz 2740. godine pr. Kr., a nalazio se u herbaru kineskog cara Chen Nunga. Preporučuje ga protiv malarije, reumatskih bolova, odsutnosti duha i „ženskih problema“ (menstrualnih bolova). U Indiji, Marihuana se preporuča za poticanje duha, spuštanje temperature, spavanje, protiv dizenterije, za stimulaciju apetita, poboljšavanje probave, ublažavanje bolova i spolno prenosivih bolesti. U Africi su Marihuanu koristili protiv dizenterije, malarije i drugih vrsta vrućice. Međutim, na Zapadu se kanabis nije priznao kao lijek sve do sredine devetnaestog stoljeća. Od 1840. do 1900. godine, u zapadnoj medicinskoj literaturi objavljeno je više od stotinu rasprava koje ga preporučuju za različite bolesti i tegobe. Čak bi se moglo reći da su liječnici prije jednog stoljeća znali više o kanabisu nego današnji. Prvi zapadni liječnik koji se zauzimao za ljekovite moći konoplje bio je W.B.O´Shaughnessy , u izvještaju objavljenom 1839. godine napisao je da je otkrio kako je tinktura konoplje (otopina kanabisa u alkoholu koja se uzima oralno) učinkovit analgetik . Ujedno je bio impresioniran njezinim svojstvom opuštanja mišića i nazvao ju je antikonvulzivnim sredstvom najveće vrijednosti. Pred kraj stoljeća, osušeni vrhovi konoplje u Europi postaju priznati lijek, kojega su smatrali djelotvornim u suzbijanju gore navedenih oboljenja, isto tako i neuralgija, menstrualnih bolova a upotrebljavali su ga i kao sredstvo za smirenje. Danas se smatra da je marijuana korisna za lječenje multiple skleroze, artritisa kao i neuroloških poremečaja poput Alzhajmerove bolesti. Istražuju se i antikancerogena svojstva marihuana. Mnoge nedavno izadnih studija ukazuju na mogučnost da konzumacija marihuane zaustavlja razmnožavanje kancerogenih stanica.www.vutra.org
Umjetnost I trava
Od 1844. godine, u Parizu postoji Klub Hašišovaca kojeg je osnovao pjesnik Théophile Gautier (1811.-1872.), on je zagovarao doktrinu l´art pour l´art (umjetnost radi umjetnosti).. On 1843. godine objavljuje svoja iskustva s hašišom. Isto tako, o kanabisu je pisao i Charles Baudelaire , autor zbirke pjesama „Cvjetove Zla“ i u svojemu proznom djelu „Umjetni rajevi“ (Les paradis artificles). L’art pour l’artizam je prekretnica u umjetnosti iz razloga što se tada umjetnost oslobađa svoje praktične, sakralne ili narudžbene vrijednosti te postaje sama sebi svrha. Budući da je marihuana imala svoje prste u emancipaciji umjetnosti ne može se u potpunosti smatrati kao negativna stvar. Književnici beat pokreta Jack Keruack, William Burroughs i Allen Ginsberg također su konzumirali marihuanu. Što reći za mnog rock i jazz glazbenike poput TheBaetelsa, Miles Davisa, The Doorsa, Rolling Stonesa, Black Sabbatha… koji mnoge svoje antologijske albume ne bi mogli stvoriti bez utjecaja mrihuane. Zbog povezanosti s književnošću beat generacije, rock I jazz muzikom, umjetničkim pravcima koji su značajno utjecale na razvoj današnjeg društva, može se s pravom tvrditi da je marihuana jedan od temelja svijeta kakvog poznajemo. Posebno valja izdvojiti reggae muziku, koja je zbog rastafarijanske religije što se veže uz nju neodvojiva od trave.
Da se odgovori na postavljena pitanja:
Iz svega navedenog slijedi da se marihuana ne može smatrati drogom već korisnim lijekom, koji u sito vrijeme potiće kreativnost i koja je, na nesreću njezinih protivnika u znatnoj mjeri odredila društvo druge polovice dvadesetog stoljeća. Stoga je besmisleno marihuana proglašavati opakom drogom i ljude koji nose majce s listom trave optuživati za promoviranje droga. Bolje bi bilo ugledati se na primjer Nizozemske, odnosno grada Amsterdama gdje je legalno konzumiranje marihuana. Ipak Nizozemci po svim svojim zakonima prednjače u odnosu na cijeli svijet. Razlog tome je osim moralnog licemjeraja također i činjenica da vladajuće klase više zarađuju tako što ih narko karteli potkupljuju i dobivaju ogromne svote neoporezovanog novca direktno u svoj džep, nego što bi zarađivali da je trava legalna I podložna porezima i standardizaciji kao primjerice duhan ili alkohol. Osim toga legalizacijom marihuana smanjio bi se kriminal, kao što se smanjio kriminal u SAD-u nakon što je ukinuta prohibicija. Nestalo bi mnogo butalnih kriminalaca koji sada harače svijetom.
Ipak I protivnici legalizacije trave imaju svoje argumente koji se ne mogu odbaciti. Naime, pušenje marihuana loše utječe na koncentraciju što onda učenicima I studentima otežava učenje, te su istraživanja u SAD-u pokazala da učenici koji konzumiraju marihuana teže završavaju srednju školu. Ipak, možda nije problem u travi, već u osobama koje konzumiraju travu. Naime, budući da je trava ilegalna, veća je mogučnost da je konzumiraju učenici sa sklonošću ka devijantom ponašanju, koji I bez obzira na pušenje trave teže završavaju školu.
Pušenje marihuana za četiri puta povečava opasnost od infarkta. Tome je razlog činjenica što marihuana povećava krvni tlak I ubrzava rad srca. Pušenje trave utječe prema SAD istraživanjima povečava šansu za dobivanje raka grla ili pluča jer dim marihuana sadržava 50 do 70 posto više kancerogenih hidrokarbona nego duhanski dim.
Ono što protivnici marihuana najčešće vole isticati kao glavni argument je tvrdnja da je pušenje trave prvi korak ka ovisnosti o težim drogama. Ipak tu valja biti oprezan, jer niti je ta tvrdnja dokazana, niti isključivo marihuana vodi do heroina. Razni opijati koji se legalno mogu kupiti na kioscima poput cigareta I alkoholnih pića, koji su time još dostupniji djeci, mogu svojim opijatskim svojstvima odvesti osobu na put ka ovisnosti. Ali ovisnost o teškim drogama je izbor osobe, a ne program kojeg ona dobije kada prvi put kuša neki opijat. Osoba koja posjeduje samopoštovanje I sigurnost će koristiti opijate za užitak, a ne kao sredstvo koje joj omogućava preživljavanje, dok će osba niskog samopoštvoanja I nesigurna u sebe pasti kao žrtva ovisnosti. Stoga bi za travu, kao I za vatru mogli iskoristiti sljedeću poslovicu: “Trava je dobra sluškinja, ali zla gospodarica!”, a osobame koje su postali ovisnici već su imale predispoziciju zbog svoje psihološke nestabilnosti.
Post je objavljen 20.10.2006. u 16:23 sati.