me zna nekada dovesti do zelje da isprobam neki pokus atomske bombe svojih skupljenih dozivljaja. A to je kao sto vidimo nepopularno i opasno za okolinu, a bliznji vam onda mogu uvesti i sankcije. U svakom slucaju lose.
Zato je mozda ipak bolje pobacati manje kolicine ne tako razornih razmisljanja po malo...osim ako vam nedostaje vremena ili volej da nesto tematski ili suvislo srocite.
Da ne duzim, moja "atomska bomba" nastala u posljednjih desetak dana mogla bi se srociti otprilike ovim redosljedom : Zasto, o zasto je jedna nogometna pobjeda u stanju izazvati nekriticki novinarski pristup i prvih deset minuta sredisnje informativne emisije posvetiti opcoj histeriji, divljanju, kordonima policije, jako dobroj "igri" (ljudi, to je ipak jos uvijek igra), odlicnom stimungu i ostalim pripadajucim atributima koji krase vecinu nogometnih dogadaja, pa su zato i smjesteni u sportski dio izvjestavanja. Osim kod nekih, kojima neki manji prilog (pa neka bude i prvi) nije dovoljan za detaljniju analizu u sportkom djelu (koga zanima , neka pogleda i posbenu emisiju o tome)...NEeee, informativni program postoji zato da se ljudi detaljno i do kraja informiraju o onome sto necija glava smatra dogadajem br. 1. u citavom svijetu, ovom nasem malom, naravno. Tako vijest o pokusu s atomskom bombom (ne mojom) dolazi debelo nakon vijesti o nogometnoj pobjedi Hrvata...koga? Hrvata...zemlja bivse Juge...A, sad znam...to je ionako najcesci komentar stranaca na nasu velesilu (nogometnu, naravno). A vijest o ovogodisnjem dobitniku Nobelove nagrade za mir (jel je za mir ili nesto drugo?) onog gospona koji pomaze sirotinju kreditima je smjestena isto tako nakon ove nevjerojatno vazne sage o nogometnoj pobjedi....
Ajmo dalje...NE znam kako vama, ali meni se cini da je vecina danasnjih uredskih poslova svedena na pisanje mejlova. Pa cak i ako ste po struci netko kome pisanje mejlova nije posao, ispada da vam je glavni posao bas to...A onda kada skuzim na sto ja potrosim hrpu vremena (onog tzv. slobodnog) opet mi ispadne pisanje mejlova. Super je to stvar, drzi me u kontaktu i sve naj-naj....Samo konstatiram da puno vremena otpada na to, pogotovo ako hocete komunicirati sa vise ljudi i odgovoriti na svaki mejl u sto kracem roku. Pa se pitam hoce li se uskoro pojaviti zanimanje "pisac mejlova".
Roditeljski sastanci - imali smo prvi u vrticu - znaju biti jaaaaaaakoooo dugacki. Ako jos k tome zivite u Austriji gdje vole oko svega raditi veliku nauku i zadavati termine za svaki problemcic, nasli ste se u velikoj vremenskoj stisci, dobili puno praznog hoda i malo argumentiranih odgovora (za njih se nema vremena jer je vrijeme potroseno na dogovor o organizaciji vremena).
Solidarnost ili psihologija grupe. Idem na jedan tecaj na kojem jedna nasa kolegica sve sto netko kaze, a njoj se ne uklapa u njezinu poimanje, dozivljava jako osobno i uvredljivo. I onda ona oko sebe stvara grupu svojih su-istomisljenika i ogovara ove druge koji to nisu. A druga strana grupe se buni da im je naporno suradjivati s takvom osobom koja svemu pridaje nepotreban znacaj (s obzirom na materiju koja se obraduje i koja je nekada zaista u drugom planu) i sve shvaca doslovno, pa je citava grupa iznervirana i nabrijana takvim agresivnim dozivljajem situacije. Onda dolazi voditelj koji situaciju pokusava smiriti tako da generalno moli za medusobno razumjevanje i mogucnost da svi dodju do izrazaja....A ja bas taj dan gledam usput (pisuci nesto za tecaj) emisiju HTV-a Na rubu znanosti u kojoj neka zena prica o sposobnosti da slusamo drugoga i da se emocionalno ne uzivljavamo, cak i ako prica o necemu sto je potpuno drugacije od onoga kako mi vidimo stvari. To bi valjda bila neka emocionalna inteligencija...I pitam se zasto je to tako tesko ljudima?
Onda se pitam kako se pisoari u obliku zenskih usta u beckom Karlsplatzpasage-u ,tako razlicito dozivljeni kod muske i zenske strane, mogu tretirati samo kao "umjetnicko djelo" (a u umjetnosti ovdje nije zakonom zabranjena zlo-upotreba seksizma) ako je njegova svrha i pisanje u taj uradak. Ili to onda znaci da se i na sve druge umjetnicke uratke mozemo mirno popiskiti...I zasto se onda nisu pobunili sami umjetnici po cijim djelima se urinira? A i te zenske udruge ovdje...pa jos zelene, valjda od zavisti...stvarno nemaju smisla za humor. Trebalo bi ih upozbnati sa nacionalnim-narodnim recitatorom u nasem Saboru koji se ponosno odaziva na junacko ime Anto, pa jos Kovacevic, pa da vide sto je pravi muski humor...Pobjeda u Piramidi samo dokazuje kako hrvatsko gledalteljstvo jos uvijek voli narodne pjesnike ogranicenih pogleda, ali neka njega...Gdje bi mi bili bez cuvara nasih pravih patrijahalnih vrijednosti? U nekoj sugavoj Europi gdje muski pisaju u pisoare u obliku zenskih usta...hm, iako bi se to mozda nekolicini nasih politicara i svidjelo.
Ne znam je li to sav sadrzaj mojih nagomilanih dvojbi, sumnji, promisljanja....Ali hvala na strplijvosti i mogucnosti da ne eksplodira jednog dana u obliku nekog pljackasa ubojice koji je "uvijek bio jako miran i pristojan" a onda popljackao i poubijao...Zato, zivjeli vi meni, izbacite svoje bombe ako hocete tu kod mene ispod teksta i postavljajte pitanja, to valjda ne moze nikome skoditi...
A ja na kraju jos pitam....Savrseni, gdje su nam na kompjutoru nestala hrvatska slova?
Post je objavljen 20.10.2006. u 15:27 sati.