I stvori Bog ženu...
Kada je Bog kreirao ženu, dugo je radio. Jako, jako dugo.
Jednom od anđela to je bilo čudno, pa se pojavio u njegovoj radionici i
pitao:"Zašto se s njom baviš tako dugo?"
Bog je odgovorio: "Jesi li možda vidio uputstva za sastavljanje?
Mora bit vodootporna, ne smije biti od plastike, mora imati više od
200 gibljivih dijelova, koje je moguće zamijeniti, njeno tijelo mora
besprijekorno funkcionirati, čak i kad se hrani malim količinama hrane
i pije samo dijetalno piće.
Mora imati ugodnu vanjštinu koja će se svidjeti svima, ali mora imati
i toplu, nježnu i divnu dušu. Mora biti jaka i trpjeti sve nedaće,
biti stabilan stup podrške i meko rame za plakanje. Mora imati naručje
u kojem mogu sjediti čak četiri djeteta istovremeno.
Njen poljubac mora ozdraviti sve, od raskrvavljenih koljena do
slomljenog srca. I za sve navedene uloge, koje mora obaviti, ima -
pogledaj u paket - samo dvije ruke"
Anđeo je zastao na tren u čudu, kada je čuo koje su sve funkcije
napisane u uputi za sastavljanje i rekao: "Samo dvije ruke? I to pri
standardnom modelu? To je previše posla za jedan dan, završi to sutra"
"Ne, neću," protestirao je Bog, "sad sam već tako blizu tome da
završim ovu kreaciju, koja mi je prirasla srcu, da se ne želim
zaustaviti. Već se zna sama ozdravljati i lako radi osamnaest sati na dan.
Anđeo se približio i dotaknuo ženu pa u čudu progovori "Ali Bože,
napravio si ju tako meku"
"Zaista je meka", složio se Bog, "no napravio sam ju istovremeno i
čvrstom. Nemaš pojma što sve može istrpiti i što sve može postići"
"Hoće li znati i misliti?" pitao je anđeo.
"Ne samo to", odgovorio je Bog, "znat će procjenjivati i pregovarati,
odlučivati i zauzimati se..."
Anđeo je u tom trenutku nešto opazio, podigao ruku i dotaknuo ženino
lice.
"Ajoj, mislim, da pušta. Rekao sam ti da je to previše posla za jedan
dan." izjavi pobjednosno anđeo.
"Ništa ne propušta", razljutio se Bog i zagrmio "To je suza."
"Čemu suze?" upitao je anđeo.
Bog je odgovorio: "Suza je mogućnost da izrazi svoje veselje, bolest,
brigu, razočaranje, ljubav, osamljenost, žalost i ponos."
Anđeo je bio istinski očaran: "Bože, ti si genije, na sve si mislio.
To, što si napravio, je poštovanja i obožavanja vrijedno. Žena je čudo."
Žene znaju da poljubac i zagrljaj liječe slomljena srca. Donose
veselje, ljubav i nadu, suosjećajne su i žive za ideale.
No, iako savršen, Bogu se ipak potkrala greškica. Žene, naime, često
zaboravljaju koliko zaista vrijede...
- za onog koji me podsjeća koliko zaista vrijedim...
Post je objavljen 20.10.2006. u 12:14 sati.