note: predmet «Programski jezici i paradigme», lekcija broj 1
pratio me tvoj miris sve dok nisam zaspala. stalno, posvuda...
zrak u sobi miriši po nama. gust, vlažan i topao – gotovo ga možeš osjetiti kako ti obavija tijelo. koža vlažna od znoja čini tvoj dodir mekim i skliskim. kao u transu gubimo se jedno u drugome kao da nitko drugi nikada nije ni postojao: kosa na usnama, usne na koži tople i meke, ruke posvuda. u početku lagani i nježni, pokreti i dodiri postaju sve brži, sve jači. zajedno s potmulim udaranjem srca i disanje postaje glasnije. uzbuđenje i ugodna napetost rastu, sve više i više... i odjednom, sve je gotovo.
...huh, it's been far too long...
Post je objavljen 20.10.2006. u 00:04 sati.