Jedna mala djevojčica, nazovimo ju Ana, rasla je u obitelji punoj ljubavi i sreće…STOP!!
Yeah right! Krivi početak. Ajmo ponovo…
Vidjela ga je na faksu.
Nije bio ništa posebno.
Malo glasniji od drugih, ali podnošljiv.
Jednom su se sreli na stanici kada su izašli iz istog busa.
U busu ga uopće nije skontala.
A ne bi ni vani da joj nije prišao s leđa, rekao >>Bok!<< i počeo priču.
Nakon toga su se vidjeli par puta prije i nakon predavanja.
Ništa zanimljivo.
Zatim su se sreli prije jednog ispita.
Razgovarali su.
Smijali se.
Zezali.
Ogovarali profesore.
Tada ga je počela gledati drugim očima.
Sad je postao zanimljiv.
Jako.
Iako joj se sviđao drugi u to vrijeme.
Uskoro su se našli na kavi.
Doduše, ne nasamo, ali ipak…
Par sati kasnije opet su završili na kavi.
I opet, ne nasamo…
Heh, možda upali ona stara ''treća sreća''!
Tko zna?
U horoskopu tog dana je pisalo: ''Velika romanca…Nova ljubav na pomolu… ne dižite ruke od toga, ozbiljni izgledi za uspjeh…''
Zatim ga je vidjela s leđa.
Ima ružno dupe.
Malo ohlađenje.
Nema veze.
I dalje je napet.
Ne zna zašto.
Jer nije ništa posebno.
A i nema smeđe oči.
Nego zelene.
Da ne mogu biti zelenije.
Jednom joj je sasvim slučajno pala napamet slika nje, njega i njihove bebe.
A ona ne namjerava imati bebu.
Uopće.
Tilt.
Jaki.
Ali…
Sad čeka treću sreću…
Kava nasamo.
Svašta se može desiti.
Zar ne?
Da.
Post je objavljen 19.10.2006. u 23:45 sati.