Loše se osjećam (tjedan jutarnje smjene), nisam nizašto i gledam televiziju. Mislim preskočiti blog dan, kad vidi, spominjanje splitskog turističkog razvoja. Tako smo i mi prošle godine imali trodnevni seminar u Splitu. Rezerviran nam je jedan navodno svježe renoviran hotel, dvokrevetne sobe. Tu se meni unaprijed javio prvi problem, ne podnosim spavanje s nepoznatim istospolcima u sobi. No, pregrizao sam jezik i otputovao. Kad sam stigao prva impresija je bila, zanimljivo, hotel i stambena zgrada djeluju kao jedna cjelina. Na dosta balkona s lijeve strane sušilo se rublje, na jednom tip u potkošulji i gaćama uživao u žuji. Odvažio sam se na recepciji i pitao, jel se slučajno može naći jednokrevetna soba, ako je potrebno i uz nadoplatu, iako sam znao da smo zakupili hotel i da je to praktično nemoguće. Ljubazna djevojka me potpuno razumjela i budući da nije bilo nikog u blizini, prišapnula mi da me može eventualno poslati u neobnovljeni dio hotela, ima par soba, imaju tuševe i balkone, po istoj cijeni. Naravno da sam odmah pristao i dobio ogroman starinski ključ. Zažalio sam jer nisam imao sa sobom fotoaparat, djeca su se valjala na prljavom tepihu ispred moje sobe, u susjedstvu je netko podgrijavao juhu iz vrećice, ali u ono malo slobodnog vremena sam uživao na balkonu uz piće iz obližnjeg jeftinog marketa, u zgradi, koja mi je na prvi pogled sličila na napuštenu ruševinu...
Post je objavljen 19.10.2006. u 22:48 sati.