Moje ime je Malarie. Moje ime znači snježno dijete, ona koja dolazi da spasi. Moja priča je drukčija od svih priča koje ste čuli. Jer ja nisam kraljica, ja nisam carica nisam čak ni gospodarica imanja, jer ja sam bila služavka, i ostala sam služavka. Jer haljina se mijenja ali ćud nikada. Radila sam u maloj konobi u malom selu ispod kraljevskog dvorca u zemlji Ralalir u Koruntilu. Njome stolovaše moćan i mudar vladar, kralj Palas. No Koruntil je zahvatilo doba tame, jer zli gospodar je ponovno ustao i zlo se probudilo u dubinama šuma, spokoju vode i tišini planina. No kralj Palas nije pod utjecajem njegovim, i bitka če uskoro početi, a konačni sukob dobra i zla biti će veličanstven i odredit će sudbinu sviju nas. A on počinje od mog rođenja.
*** *** ***
U svoje slobodno vrijeme učila sam od jednog starca u selu. Bila sam divlja, neobuzdana djevojčica koju ni sam bič nije mogao uvesti u red. Tako sam do trinaeste godine baratala mačem kao sa vlastitom rukom a lukom sam mogla pogoditi metu dalju od sto metara. No kako sam rasla proljepšavala sam se. Mnogi su mislili da je to božanska ljepota, ali ja nisam marila. Naučila sam čitati i pisati više jezika, mnogi su govorili da je to nadljudski, no nisam marila. Jedino za čim sam čeznula bila je sloboda. Jednog dana za vrijeme jahanja sam naišla na čovijeka koji me zaustavio i nije mi dao proći. POšto sam bila zamotana u crnu pelerinu nije shvatio da sam žensko. Progovorila sam na vilenjačkom(koje me Balim također naučio):
-Eatala lai moisita klara?-što znači:Molim vas da me pustite da prođem gospodine.On me čudno pogledao.
-Tko si ti?-upitao je na ralalirskom, zatim je osto ponovio na koruntilskom i vilenjačkom. Nisam mu ništa odgovorila. Balim mi je strogo zabranio da govorim tko sam i da ne otkrivam da sam ženskoga roda. Mladić je potegnuo za mačem. Ja sam brzo skočila s konja i izvukla svoj mač. Započela sam borbu. Nisam očekivala da ću ikada naići na nekoga ravnoga sebi. No ovaj čovijek je bio prekrasan, borio se eleganciom plesača i vještinom ratnika. I tada se dogodilo po prvi put u životu me netko porazio. No ne
u potpunosti. Ne zapravo. U jednom okretu me srušio i kukuljica mi je pala. Čula sam kako je glasno uzdahnuo i ispustio mač. Pogledala sam ga u plave oči i osijetila nešto što nikada nisam. I onda sam pobijegla.
Post je objavljen 19.10.2006. u 21:04 sati.