Moji su roditelji ovoga tjedna doživjeli 25. godišnjicu braka. Kažem doživjeli jer treba preživjeti 25 godina braka. Proslavili su je još prošli vikend.
Slavilo se u subotu iz više razloga. Jedan od važnijih jest taj da sam tijekom tjedna skoro od jutra do mraka na faksu (u pravom smislu riječi jer se sad sve brže mrači) pa ne bih stigla još i po tortu koju sam naručila posebno za tu prigodu. Drugi od važnijih razloga bio je taj da je teško bilo okupiti kumove radnim danom.
A sad digresija o torti. Ogledavala sam prospekt s tortama obližnje pekarnice (koju ovom prilikom jednostavno neću imenovati, nisu zaslužili) već neko vrijeme. I da se nisu dva preslatka golubića od marcipana zalijepila za jednu čokoladnu tortu možda mi niti ne bi sinula ideja da je naručim. Nakon što sam naručila, i dalje sam ogledavala isti prospekt i divila se kako su torte savršeno oblikovane i ukrašene, čak mi je bilo potpuno nebitno kakvog su okusa kad s radošću pasem oči na njima. Naravno, pokazalo se da je okus potpuna suprotnost izgledu, ali glavno da ima golubiće od marcipana. S druge strane, tko mi kriv što sam amater u kuhinji, mogla sam si uštedjeti novce i razočaranje uzrokovano ostacima nekakve tobože čokoladne smjese koja se još uvijek povlači po frižideru.
Nakon što sam dovukla tu tortu kući (u hiperdimenzioniranoj kutiji od koje su me još dva dana boljele ruke), a budući da je mama otišla frizeru, probudila sam tatu nestrpljivo iščekujući reakciju. Tata je bio iskreno ganut tortom i drugim poklonima (on nikad nije ganut, inače je samo veseo pa zbija neslane šale), vjerojatno jer nije ništa očekivao budući da nemam običaj obilježavati njihove godišnjice braka. Maminu reakciju čekali smo preko tri sata jer je u frizeraju bila gužva, jedna se mušterija pregurala, jedna je cura željela mnogo različitih boja pramenova, a mami su ravnali kosu iako je izričito tražila da to ne čine itd. Kad je došla kući, oprala je kosu jer joj se frizura nije svidjela. Sva sreća da je platila i farbanje i šišanje pa nije sve bilo uzalud.
Navečer su s kumovima otišli na večeru. Pritom moram napomenuti da su i tatini i mamini kumovi već nekih 30 godina u braku. Nevjerojatno ako uzmemo u obzir koliko se u novije vrijeme brakova raspada. Nedavno sam čula da se pokreću agencije za razvod braka jer je mnogo unosniji posao divorce plannera nego wedding plannera. Katastrofa.
Evo, opet sam vam ispričala puno nebitnih detalja, a tema je tako kompleksna. Ipak, priča o braku mojih roditelja prilično je obična. Upoznali su se ne baš romantično, nakon samo pola godine su se vjenčali, nisu živjeli život iz bajke, ali su zato uvijek imali jedno drugo. Ne znam koja je tajna njihovog uspjeha (da ne kažem preživljavanja u braku), ali naslućujem da bez beskompromisne vjernosti i kompromisnog prihvaćanja karakternih razlika ne bi bili tu gdje su sada.
Usudila bih se prognozirati da će uz isti recept skupa proslaviti i 50. godišnjicu braka.
Post je objavljen 19.10.2006. u 20:42 sati.