Marketing
IN MEMORIAM
...o nirvani...i kurtu cobainu...i smrti...Kurt Donald Cobain rođen je 20. veljače
1967. u Hoquaimu, savezna država Washington.
Roditelji mu se razvode 1976. Christa Novoselicha
upoznaje 1986. i s njim osniva grupu Nirvana. Prvi
album "Bleach" snimaju 1989. za neovisnu tvrtku SubPop,
a 1991. za Geffen snimaju drugi album "Nevermind" koji ih
dovodi na vrh popularnosti. Kurt se 1992. ženi s Courtney Love,
ali nakon albuma "Incesticide" i "In Utero" Cobaina nalaze mrtvog
pored ispaljene sačmarice u njegovu domu u Seattleu 8. travnja
1994. Kremiran je i njegov je pepeo rasut po rijeci Wishkah.
Zapisano na početku dnevnika,
krajem osamdesetih...
Volim punk rock. Volim cure s čudnim očima. Volim droge (ali moje tijelo i um ne dopuštaju mi da ih uzimam). Volim strast. Volim odigrati pogrešnu kartu. Volim vinil. Volim se osjećati krivim zato što sam bijeli američki muškarac. Volim spavati. Volim izazivati male pse koji glasno laju u parkiranim autima. Volim učiniti da se ljudi osjećaju sretnima i nadmoćnima zbog svog reagiranja na moj izgled. Volim imati jaka mišljenja koja ne potkrepljuje ništa osim moje iskonske iskrenosti. Volim iskrenost. Nemam dovoljno iskrenosti. Volim se žaliti i ne činiti ništa da napravim stvari boljima. Volim optuživati generaciju mojih roditelja za to što su došli tako blizu društvene promjene, a onda odustali nakon nekoliko uspjelih pokušaja od strane medija i vlasti da se ocrni pokret time što će se koristiti Manson i drugi 'predstavnici' hipija kao propagandni primjeri da su oni samo nedomoljubni, komunistički, sotonistički, neljudski bolesnici, pa su onda baby-boomeri postali krajnje konformistički yuppijevski licemjeri koje je neka generacija ikad dala.
Nikad objavljeno otvoreno pismo fanovima Nirvane iz 1994.
Nekako se osjećam mračno pišući o sebi ovako kao da sam američka pop-rock ikona-polubog ili, po vlastitom priznanju, proizvod korporacijski upakiranog buntovništva, ali sam čuo toliko suludo preuveličanih priča ili izvještaja mojih prijatelja i pročitao sam toliko patetičnih drugorazrednih frojdovskih procjena iz intervjua od mog djetinjstva do sadašnjeg stanja moje osobe kako sam ja notorno sjebani herionski ovisnik, akloholičar, samouništavajući, a ipak preosjetljiv, krhak, lomljiv, tih, narkoleptičan, neurotičan mali popišanac koji će se svakog časa overdozirati skočiti s krova raznijeti si glavu ili svo troje odjednom. Ma daj BOOOOŽE, ne mogu podnijeti uspjeh! Uspjeh! I osjećam se tako nevjerojatno krivim! Zato što sam napustio svoje prave suborce koji su posvećeni koji su ono u čemu smo bili do prije par godina. A za 10 godina kad NIRVANA bude zapamćena koliko i Kajagoogoo taj isti mali broj dolazit će nas slušati na gažama ponovnog okupljanja čiji sponzor će biti Depends pelene, debeli ćelavi a još pokušavaju RAWK-ati u zabavnim parkovima. Nedjeljna popodneva: lutkarska predstava, vrtuljak i Nirvana (...) Nadam se da ću umrijeti prije nego što postanem Pete Townshand...
...KURT IS NOT DEAD HE LiveS IN OUR HEArTS...šn...pozzz 1.ur i branki...šn
.p.s.ovo je kopirano...priznam...
Post je objavljen 19.10.2006. u 20:22 sati.