Marketing
autobiograski deo drugi, post neobjašnjiv. rečeno: PONOVLJENO.
Počeo bi isprva o pozorištima, znate onako kada se izgubite među većinom uštoglenog glumišta na nekoj funkcionarnoj premeri i izgubite dojam predstave nego se osvrnete na glumce našega podneblja. Pa jasno, gde su sada onaj: Ljubiša Samardžić (u krutom odelu), ponosna Ana Karić i ostala visoka bagra bivše nam države. Jasno da ne razumem, ove novopečene glumce, koje stvaraju sliku jugoslovenske historije kroz ratne slike mladih pionira koji odlaze na ratišta i uzdižu lovca na medvede dok ovi u pozorištu odlaze na premere diljem sveta ili po europi šire balkanske scenarije. Jasno nam je svima. Znam da je moj Božić Bata pozorište posećivao samo u osnovnoj školi, kao mladi pionir i odlazio na lutkarske predstave nepoznatih nam autora. Pa gde se jos danas moze odgledati lutkarska predstava namenjena našim pionirima, nigde? Kritičari današnju scenu nazivaju "improvizacijom", a publika bude prividno oduševljena poznatim glumcima i osmesima pokazuju da su i oni otišli u pozorište, a pogledali su: Gorana, Anu, Zdenku i ostale glumce, a nisu uopšte shvatili poantu. Što reći... :
kako je propao najveći filmski festival?
Najveća filmska nagrada u Jugoslaviji je "Arena". To je kombinacija Zlatne palme, Olimpijskih igara i Nobelove nagrade. Jednom godišnje u Puli se okupe tzv. "filmski radnici" kako bi se kupali, sunčali i međusobno nagrađivali. Gde god da krenu (npr. Milena Dravić i Dragan Nikolić), ispred njih bi trčali pulski pioniri i vikali: "Glumci! Sire, dolaze glumci!" Arena je inače naziv za lokalni Koloseum gde se održavaju tzv. "zvanične" projekcije, za funkcionere i njihove drugarice. Žiri je bio polovično velikodušan, i svi su na kraju bili zadovoljni, jer je broj "Arena" višestruko premašivao broj prikazanih filmova. Za razliku od Pulskog, na Beogradskom filmskom festivalu (poznatijem kao FEST) nije bilo nikakvih nagrada. Beograd je u svoje vreme bio daleko najznačajniji filmski centar od Los Anđelesa, Venecije ili Kana. Režiseri, glumci i majstori rasvete iz čitavog sveta hrlili su ovamo ne zbog novca, već slave. Ne bi li ih neko video kako u foajeu "Sava centar" ćaskaju sa Rankom Muntićem ili Milanom Čolićem.
eto. tako i ja ne mogu otići sa svojim Božić batom u pozorište jer ona nije jedna od onih velikih zvezda. ona je samo moja ponosna sugrađanka. s crvenim šalom i roza nanulicama.
Post je objavljen 19.10.2006. u 19:44 sati.