Marketing
Back to the reality...
Nakon nekoliko dana izbivanja vratih se natrag. Bosna ko Bosna, izbori prošli, neko galami, neko likuje, većina šuti i ispija kave plaćajući ćeif zadnjim kovanicama maraka. Bitno je da se ima za kafu.
Nego da ne okolišam "to much" post nakon povratka iz Bosne odlučih posvetiti VOZAČIMA NAŠIH BUSEVA..
Pod riječju naših mislim isključivo na vozače koji voze na relaciji Bosna neko mjesto, tj. vozačima s kojima sam se susretao u mojoj putničkoj karijeri. A golema je, da smo jasni.
Ljudi kao vrsta su posebni što su ponaosob totalno različiti, pa tako i naši vozači dijelom. Ali kao i u svakoj društvenoj ili "ad hoc" skupini pa tako i kod vozača mogu se naći neke zajedničke karakteristike..
Osim po siromašnom koeficijentu inteligencije (čast izuzecima, govorim o slučajevima s kojima sam se ja vozio), nezaobilaznim brkovima, brčinama, brčićima, ovisno o tipu vozača, stomaku koji je lagano opušten, do govornog rječnika "Bog, Isus, Mater," i slušanja ne narodnjaka, nego daaaleke preteče seljak-folka. Poštujem sve ukuse, da smo jasni, sam volim slušati veoma širok opus glazbe, pa tako i neke narodne evergreene, al ono šta mi rade svaki put kad putujem kući je uaaaarghh!!!
Scena 1.
Rezerviram mjesto uredno. Nazovem čovjeka-vozača osobno na mobilni i kažem:"Ja sam taj i taj imam povratnu kartu za tada, mogu rezervirati mjesto, bilo koje?
Vozač: "Ma nikih problema, vidimo se"!Klap.
Scena 2.
Dolazim na peron 302 zvirlam okolo tražeći krntiju od busa, kad njega nema nigdje s glave. Onako u sekundi se prepadoh, iako sam ranije došao i nazvah vozača. Kad veli on :"Pa jebemu majku, evo nas tu smo na peronu!"
Ja dolazim bliže kad na peronu parkiran kombi od 15 mjesta. Ha super pomislih, sad ćemo se i gužvat. Dođoh do vozača i pitam koja mi je stolica a on ko iz topa:"Došla neka mlada maloprije i molila me da sjedne i ja je pustio.Kamo te bolan prije?"
"What the fuck?-pomislih u sebi. "Koja bolan mala, pa jesam te nazvo??"
E jebi ga pustio i šta ću sad, kombi pun. E da moš jedino napred kraj mene sjedi moja tetka pa moš popola s njom sjesti."
Ja bijesan kao vol, psujem u sebi sve tetke na svijetu, ljut od "profesionalizma" naših vozača. Znam ovo mi je zadnji bus za večeras, a ko će vucarati torbu natrag.
"Dobro"-rekoh. "Idem zauzet mjesto kod tetke da mi ne sjedne još kakva mlada i na to mjesto".
Scena 3.
Nije kombi prešao ni sto kilometara od Zagreba, tetka se uzjogunila. Žena od nekih 65 godina i 115 kilograma ogladnila i sagnula se pod noge tražeći torbu s hranom.
"Joj, još će ovdje mrvit u ovako skučenom prostoru i grickalice"-pomislih, kad se pokraj mene iz torbe proširi miris bureka. Skučen prostor, par pušača iza, baba do mene od preko sto kila i još će jest burečinu. Mrak mi pade na oči. Pa gdje je kraj?
Scena 4.
Taman sam se smirio i nagnuo na vrata od kombija da zaspim i ubijem bar malo vremena do granice s Bosnom (čitaj truskanja po našim trošnim cestama), kad iz radija zaurla cajkuša. Tiruritu tiruritu tiruritu tuu...pa opet isto... Pozdravi i želje nekog radija republike srpske urla i pirli po notama kao ludo.
"Šta je ovo"?- upitah vozača prepadnuto.
"Ma jedva čekam da se približimo Gradiškoj i da mogu uvatit radio srpsko sarajevo, uvijek potrefim kad ovda prolazim na "Pozdrave i želje". Fino mi čut kad se narod pozdravlja preko radija.
"Naša Anđe zvala svake nedilje prošle godine kad joj se unuk rodio"-dobaci tetka i ispuni prostor zadahom oko mene mirisom bureka s lukom.
"Rodiooo se sin mali gospodin..oči mamine..ruke tatine"..Muzička numera za Jovana i Radmilu od brata Ranka i srećno rodjenje sina Miloša..."oči mamiine ruke tatineeee.."..Tiruritu tiruritu tiruritu tuu...
I sledeća muzička numera za Milana i Andjušu uz srećno rodjenje sina Milojka želi svekrva Radmila uz pesmu:"Rodio se sin mali gospodin....pamet babina snaaaga dedinaaaaa..."
Scena 5.
Par kilometara prije granice u pirlenju cajki, dimu cigara, mirisu bureka i tetkinog podrigivanja uspio sam naći svoj balans. kad zagalami tetka vozaču :"Deder stani malo sa strane pripišalo mi se!
Pomislih u sebi da sanjam:"Pa ovo se samo meni može desiti. Jebate, kud se ne vrati kući"!
Ajd, momak ne mršti se brzo ću ja"-reče mi žena i izidje na pločnik kraj auto puta, sidje nekoliko metara, zadiže suknju i pomokri se..
"De pomjeri se do mene momak", reče mi vozač, "tetka će sigurno opet izlaziti pišati. Popila je sa mnom par piva na stanici u kafani"..
Scena 6
Na prvom odmorištu sam kupio pet piva, iskapio ih i zaspao kao klada, preskačući emisiju "Pozdravi i ljubavne želje" koja se vrtila na radiju negdje u podsvijesti sve do iza 23 sata. Kući sam stigao oko 01 00, mrtav sam se srušio na krevet i zaspao sav uzrujan kao i sada dok sam vam pokušao predočiti dio slike koja me pratila u 6 satnoj vožnji od Zagreba do srca Bosne..
Zanimljiv detalj s tržnice ili ti pijace:
+ UPDATE
Zaboravih napomenuti da je ovo story do granice s Bih. Dakle nekih sat i pol vožnje. Ostatak slijedi kad se psihički pripremim na daljne prisjećanje..
Post je objavljen 19.10.2006. u 18:55 sati.