Osmijeh si mi sinoć vratio na lice,
Sve si mi rekao pogledom svojim.
Uvijek si stajao negdje sa strane,
A ja sam te zvala anđelom svojim.
Zauzimao si posebno mjesto u mome srcu,
Pažljivo sam slušala i slijedila sve upute tvoje.
Ti, tako topao, nježan, drag, čuvao si me
I sinoć natjerao da ponovo zadrhti srce moje.
Nevažno mi je što će drugi reći o svemu,
Uvijek si bio uz mene, kad mi je teško bilo.
Znao si za svaku moju tugu, radost i sjetu
I uvijek si me znao uzeti nježno u svoje krilo.
Tješio si me, snagu mi davao, uz mene bio,
Tvoja ruka je uvijek bila u blizini, spemna.
A ja sam mislila, samo me prijateljem smatraš
I što bih ja mogla od tebe tražiti, kao žena.
Priznao si mi, priznat ću i ja tebi, značiš mi puno,
Neka se razvija, raste, neka sve kaže vrijeme.
Pružam ti ruku, idemo zajedno, u budućnost,
Ne znamo što nas čeka, ali sam ja uz tebe i ti uz mene.