Sve me počelo izbacivati iz takta. Prvo me razrednica izbacila iz takta. Zapisala je u imenik da sam još jedan tjedan redar,a ove dvije koze koje su samnom redari njih nije. To mi je zato kaj sam branila ove u rezredu kaj se gađaju sa papirima. Uvijek najebem kada nekoga branim,makar bi ih trebala cinkati. Sada ja ispaštam radi toga,a oni se okolo smiju (pojedinci).
Onda sam sa Karolinom otišla u Westin i opet su nam rekli da ono šta su nam rekli i u utorak. Nakon toga sam otišla u školu do Županice,pa je nije bilo. I šta onda reči? Kak onda nakon tako sjebanog dana,da ne živčaniš. Poludjet ću,nemam snage više za ništa. Malo mi fali da ne poludim,a kada poludim bit če svašta. Onda bolje da mi se nitko ne približava. Svaki dan me j....... dok me ne s........ ja sebe više ne prepoznajem,živčanim za svaku sitnicu,a to mi nije dobro. KAJ DA NAPRAVIM? Malo mi fali da sve pošaljem u tri pičke materine. Možda bi to trebala napraviti,a možda i ne bi. Trenutno sam za psihijatriju,ali ozbiljno. Meni fakat malo fali da poludim,a to nije dobro. Kada poludim u stanju sam sve napraviti. Onda govorim ono sta mislim i šta ne mislim,a pogotovo jadan/a on/a koji/a mi taj dan bude napravio/la ili rekla/o nešto krivo. Nemate pojma kao se jadno osječam. Brijem da se tako nitko nije osječao kao ja sada. Škola traje tek mjesec i pol,a meni več sve ide na živce počevši od profesora,a nadalje. Sva sreča da imam dober frendove/ice sa kojima mogu razgovarati o tome i koji mi pomognu u svemu. Oni se isto tako osječaju,jer nas iste stvari j.... Ne znam kaj bi da ih nemam. Svaki tjedan mi je sve gori,svaki tjedan sve više živčanim. Moram se smiriti,a ne znam kako. Mogu se ja zajebavati sa svima,ali to nije to. Drugačija je zajebancija kada je čovjek živčan.
Post je objavljen 19.10.2006. u 19:02 sati.