(prethodni nastavak)
Tada se u njoj nešto prelomilo.
Rose je odlučila.
Ne čekati. Ne više.
Poduzeti – nešto.
Oduprijeti se. Morpheusu.
...
Nakon prve Morpheusove poruke, izostali su svi drugi komentari na Roseinu blogu.
Rose je znala da je njezini prijatelji ne bi samo tako napustili.
Jer njihovo se prijateljstvo tijekom godine Roseina blogiranja učvrstilo.
Rose je često bila na pomoći. Svojim blogovskim prijateljima. Lijepom riječi. Prijateljskim upozorenjem. Potporom njihovim poduhvatima.
I oni su Rose bili na pomoći.
A Rose se inače, izvan virtualnoga prostora, teško odlučivala tražiti nečiju pomoć. Ona, koja bi znala ostaviti sve svoje poslove po strani, kako bi nekomu pomogla, sama se teško odlučivala pomoć tražiti. Pa i od najbližih. A zatražila bi je od svojih prijatelja s bloga. S lakoćom koja ju je isprva čudila. A potom joj godila. Ulijevala sigurnost.
Zbog tako stvorenog prijateljstva, Rose je znala.
Prijatelji bi sigurno došli - kada bi mogli.
Morpheus zaprječuje ulaz na njezin blog. Njezinim prijateljima blogerima.
Kao što zaustavlja, koči, briše njezine komentare na njihovim blogovima.
Znala je da je Morpheus izolira, ne bi li lakše ovladao njome.
No, Rose se nije predavala. Samo se na neko vrijeme pritajila. Jer, iako prestravljena, Rose je planirala otpor.
Riješila je: prvo raskinuti Morpheusovu blokadu koja ju je sprječavala da kontaktira sa svojim blogerskim prijateljima.
Rose je odlučila provjeriti što se događa na blogovima prijatelja.
Uspostaviti kontakt s njima.
No, nije željela na njih privući Morpheusovu pozornost.
Niti Morpheusov bijes.
Stoga je odlučila ući - izokola.
Na njihove blogove.
Ne preko linkova, k njima, sa svojeg bloga. Na kojem Morpheus stalno vrijeba.
Već preko adresa.
Otkucala je adresu blogerice perzefone.
Izabrala je od nje krenuti jer je perzefona u svojem boxu imala cijelu litaniju linkova. Među njima bili su i linkovi prema većini Roseinih prijatelja.
Pa i link – do Rose.
Rose je ušla na perzefonin blog.
Preletjela je preko perzefonina posljednjega aromaterapijskog posta o shunga ulju s mirisom mandarine i njegovim čudesnim učincima: Nježno premažeš ... protrljaš ... blago puhneš ...i «Big O» je – zagarantiran.
U komentarima se opet javljao onaj ljigavac Huandon. Koji se izgleda "navadio" na perzefonin blog.
Pa je naširoko komentirao svoja osobna iskustva sa shunga kolekcijom: lubrikantima, masažnim uljima, solima za kupanje ... a zatim pozivao perzefonu na razgledanje njegove kolekcije shunga erotskih crteža ... japanskih.
Rose se nije zadržavala na postu. Ni na shunga ulju. Nije je zadržao ni perzefonin «Big O». Ni Huandonova kolekcija.
Krenula je prema linkovima.
Namjeravala je obići prijateljske blogove.
Vidjeti o čemu pišu.
Pitaju li se – što se to dogodilo s Rose?
Zašto više ne komentira njihove postove?
I provjeriti – što drugi blogeri vide kada odu na njezin blog.
Jesu li i njima vidljive Morpheusove poruke?
Kliknula je, s velikim strahom, na link do svojega bloga.
Nije u tom trenutku mislila o sebi.
Već o perzefoni.
I nadala se kako joj, koristeći njezin blog kao promatračnicu i skakaonicu, za skok na svoj blog, neće naškoditi.
Navući Morpheusov bijes. Na perzefonu.
Klik!
Stranica se – zabijelila. Iako je podloga Roseina bloga bila sivo-plava.
Na bjelini je pisalo:
Ooops! Adresa koju tražite ne postoji. Stranica/blog je uklonjena, ima promijenjeno ime ili je privremeno nedostupna.
Rose nije svoj blog uklonila. Nije ga izbrisala. Još ne.
Nije mu – promijenila ime.
Znala je kako nije nedostupan privremeno – već trajno.
Nedostupan cijelom blogerskom svijetu.
Svima.
Osim njoj.
Ako na blog uđe na «prednja vrata». Preko svoje adrese.
Dostupan – Morpheusu!
Premda nije znala - na koja vrata to on ulazi.
Na njezin blog.
U njezine snove.
U njezin život.
S kojim pravom?
Bijes je zakipio u Rose.
Ušla je na svoj blog na "prednja vrata", preko adrese.
Pojurila je niz komentare na vlastitome blogu.
Iza onog posta o snovima. Napisanog davno.
Tu ju je čekala nova Morpheusova poruka.
Komanda:
Budi – budna, Rose..... ali ne više: Čekaj!
... nego:Dođi!
Poruka je kao i obično bila potpisana.
Morpheus.
Ali ... Morpheusov je potpis sada bio – link.
Morpheus je otvorio vrata.
Otvorio vrata - Rose.
K sebi.
I pozivao je da mu dođe.
Pozivao?
Naređivao!
Kad je pročitala Morpheusov poziv koji je zazvučao kao zapovijed, Rose se prvo sledila.
Zamrzla. Kao web stranica na ekranu računala.
Iako je taj poziv dugo čekala.
I duboko u sebi znala.
Mora se suočiti s Morpheusom.
Saznati što to on želi.
Od nje.
Od Rose.
Zatreptala je. Iznutra. U sebi.
Njena se unutarnja web stranica odmrzla. Rose se uspravila.
Pokrenula.
Otipkala je:
Pozivaš .... ili naređuješ?
Morpheus očito nije koristio nikakav blog editor koji bi ga usporavao.
Jer njegova se sljedeća poruka pojavila i prije no što je Rose iza upitne rečenica –stavila upitnik.
Morpheusova poruka nije bila pisana tipkovnicom.Slova su jednostavno «izronila» iz plavo-sive podloge Roseina bloga.
Takav font Rose još nije vidjela. Ni na jednom blogu. Ne, Morpheus takav font nije mogao dowloadirati. Barem ne s Neta.
Jer sve je izgledalo kao da je pisamo – guščjim perom.
Kaligrafski precizno. Oštrim, šiljatim slovima:
Naređujem!
Rose, pokori mi se.
Moja je želja – tebi zapovijed!
Dođi!
Ne.
Rose, pokori mi se!
Neću!
Rose, pokori mi se!
Rose, pokori mi se!
ROSE, POKORI MI SE!
Iako ustrašena, Rose nije mogla odoljeti.
Vratiti istom mjerom.
Ona ne samo da se usprotivila, ona je izazivala.
Morpheusa!
Ne.
Neću.
Neću!
Neću!
NEĆU!
...
Ne možeš me prisiliti!
Tišina.
A potom.
Morpheus. Zloslutno smiren:
Varaš se, Rose.
Mogu. Itekako mogu.
Pa onda - pokušaj!
... eksplodirala je Rose - i prije no što je uspjela promisliti.
Odgovor je iz nje izletio impulsivno.
Iako se Rose inače dobro znala nositi sa svojim impulsima.
Vladala je duga tišina.
No Rose je znala da razgovor - nije gotov.
Čekala je.
Dobro, Rose.
Još nije gotovo.
Vidjet ćemo. Morpheus.
Morpheusov je potpis zatreptao.
Crveno se zažario. Od Morpheusova gnjeva.
A potom se opet zacrnio.
No, ostao je aktivan. Otvoren. Pozivajući. Naređujući.
Morpheusovo: Dobro ... nije zvučalo nimalo dobro.
Morpheusov prividno smireni ton, ispod kojeg je kipio bijes, sledio je Rose.
Rose je znala da je gotovo. Za danas.
I da – uopće nije gotovo.
Upravo je počinjalo.
Ono – najgore.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 19.10.2006. u 23:59 sati.