Marketing
. . . tko bi rekeL da bude to tak ispaLo . . .
sjedila je u kutu svoje sobe.
opet joj je slomio srce. opet je imao potrebu da je ponizi.
svaki puta kada se ponadala da je njihova veza ušla u novu fazu,
u fazu u kojoj će postojati samo njih dvoje i bezuvjetna ljubav pogodilo ju je ono najgore.
njegova šaka.
onako snažan i velik nadvio bi se nad nju ne bi li je izudarao na smrt.
na njegovu sreću, nikad mu to nije pošlo za rukom. svaki se put izvukao, no ovog puta neće.
obećala si je to.
obećala si je da će nekome povjeriti svoje strahove.
no što ako ga zatvore? što ako ga nikad više ne vidi? što ako njihova ljubav padne u zaborav?
ljubav?
postoji li ona uopće između nje i njega? s njene strane postoji, no što je s njim?
hoće li on otići s prvom koja naiđe kao i uvijek do sada?
da.
samo što se ovog puta neće vratiti.
ostat će sama i bespomoćna, bez snage da opet voli. zatvorena u četiri zida bez imalo nade.
neće ga tražiti. neće ni plakati.
zna da toga nije vrijedan, no ipak slama je to što je on s drugom.
što je gleda na isti način na koji je gledao i nju.
u početku.
ona zna da će ta djevojka baš poput nje ostati sama, slomljena. ne želi joj pomoći.
ljubomorna je.
smatra da njegova nova bolja polovica to ne zaslužuje.
da mora sama shvatiti razliku između ljubavi i pretvaranja.
baš kao i ona sama.
srela ga je jučer. nije ju prepoznao. nije htio.
uživao je u zagrljaju druge. u njenim poljupcima.
još je dugo gledala za njim dok na kraju nije popustila.
suze su joj krenule niz lice.
napokon se osvrnuo.
imao je onaj isti izraz lica kao i posljednji put kad su se vidjeli. kad ju je posljednji put unakazio.
vidjevši njegovo lice, okrenula se.
potrčala.
osvrnula se i posljednji put.
tada je shvatila.
otišao je zauvijek.
napokon.
Post je objavljen 19.10.2006. u 15:10 sati.